Saobracajna nesreca? Nisi svjestan kakav je osjecaj dok ti se ne dogodi. U drugu ruku, opet nije isto kada si ti za volanom i kada neko drugi vozi. Osjecaj je jeziv! U trenutku udara cujete zvuk od kojeg vas zabole bubne opne. Ni jedanu drugu vrstu bola ne osjecate zbog neopisivog naleta adrenalina. Prva misao je vaca molitva Bogu (taman da se i 100% ateist) da nitko od vasih suputnika ne bude povredjen s obzirom da ste vi krivac koji je za volanom. Osjecaj krivnje je prisutan i makar niste krivi za nesrecu! Kroz glavu vam prolaze najgore misli. U osjeajima se preplicu bjes, ocaj i depresija...Nakon nesrece razmisljate o onome "sto bi bilo da je bilo", sto bi bilo da nije bilo, i "joj zasto nisam,,,,,,,," i dali bi sve da se vrijeme vrati natrag i ispravite taj trenutak, ali naravno badava.................Zato; vezite se, vozite polakse jer ko polako ide svugdje stigne a tko brza taj prije stigne na groblje ili u bolnicu,,,,, dok vozite pazite i na druge koji voze, cestu kojom vozite,,,,nemojte biti prehrabri za volanom jer prevelika hrabrost nije za volan,,,ne precjenjujte sebe i svoj auto,,,,,,, i dodjite sretno tamo gdje ste krenuli. I zivi i citavi.................Pokoj vjecni poginulima, i ne dogodilo se nikome.