Više od tisuću radnika 3. maja krenulo je u prosvjedni marš

Više od tisuću radnika  3. maja, zajedno s Riječanima koji su im se pridružili tijekom prosvjednog marša od škvera do Korza i Trga 128. brigade Hrvatske vojske, prosvjedovalo je u ponedjeljak u središtu Rijeke tražeći isplatu plaća, nastavak proizvodnje i opstanak riječke brodogradnje.

Uzvikujući "Ne damo 3. maj!", "Ovo je Rijeka", "Gdje su pare?", s natpisima "Krepat ne molat" , "3. maj - brodolom ortačkog kapitalizma"  i drugima, radnici su još jednom zatražili da se aktivnije radi na opstanku 3. maja. Prosvjed su svojom nazočnošću poduprli predstavnici Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke, sindikata, saborski zastupnici iz županije te predstavnici gradova i općina u županiji. 

Štrajk u brodogradilištu 3. maj pokrenut je 22. listopada, zbog neisplate rujanskih plaća. Uz plaće, radnici riječkog brodogradilišta traže da im se omogući nastavak proizvodnje, izdvajanje iz Uljanik grupe i pronalazak kvalitetnog novog partnera te uključivanje u procese pregovaranja s mogućim strateškim partnerima i izrade programa restrukturiranja Uljanika.

Traže da pulski Uljanik vrati riječkom brodogradilištu pozajmicu od 523 milijuna kuna, smjenu Nadzornog odbora 3. maja, ostavku direktora 3. maja Maksimilijana Percana te deblokadu poslovnog računa.

Predsjednik Sindikalnog odbora za opstojnost 3. maja Juraj Šoljić ocijenio je da je 3. maj suočen s iznimno teškom situacijom i najvećom krizom od osnutka.

Po njegovim riječima, 3. maj je, kada ga je preuzeo Uljanik, bio saniran, imao brodove u knjizi narudžbi, a u 2013. je ostvaren prihod od 760 milijuna kuna.

"Nakon pet godina imamo samo jedan brod u knjizi narudžaba, drugi su otkazani, dug prema dobavljačima je 157 milijuna kuna, Uljanik nije vratio pozajmicu od 523 milijuna kuna, a riječko brodogradilište je u gubitku", kazao je.

Ocijenio je da će, ako se tako nastavi, ostati samo pitanje tko će ugasiti svjetlo.

Šoljić smatra da se 3. maj devastiran u svakom smislu, ali da radnici znaju i žele raditi i zaraditi plaće.  Da nije bilo pozajmica, ne bismo danas stajali ovdje, a rokovi isporuka bi se poštivali, kazao je.

"Od Vlade i Ministarstva gospodarstva tražimo da nam se pomogne u procesu izdvajanja iz Uljanika, da se postavi nova izvanredna uprava 3. maja, koja će zaštiti njegove interese",  rekao je Šoljić.

Također traže da se riječkom 3. maju pomogne u vezi s vraćanjem pozajmica od Uljanika, kao i da trećemajci sudjeluju u izradi programa restrukturiranja Uljanika, budući da o njemu ovisi i sudbina 3. maja. Borit ćemo se svim dozvoljenim sredstvima", dodao je.

Predsjednik Kriznog stožera za 3. maj Predrag Knežević poručio je Vladi da vremena više nema, da trebaju raditi za radnike i 3. maj. Sve građane i stranke pozvao je da podrže obranu 3. maja.

Predsjednik riječkoga Gradskog vijeća Andrej Poropat naveo je da je hrvatska politika na svim razinama među najodgovornijima za "današnji tužan trenutak" te da se "iskreno ispričava zbog svih hrvatskih politika koje su 3. maj dovele u sadašnju situaciju". 

 "Svi želimo isto, plan za 3. maj", izjavio je predsjednik riječkoga Gradskog vijeća, a radnicima je poručio da, ako bude trebalo, ponovno stanu ispred Vlade.

Predsjednik Županijske skupštine Erik Fabijanić ustvrdio je da se iz Županije puno ranije upozoravalo na probleme u 3. maju, a da se sada, kada je riječ izradi programa restrukturiranja Uljanika, stalno prebacuje odgovornost. Kazavši da govori i kao sudionik Domovinskog rata, ustvrdi je da je domovina puno toga, ali ponajprije radno mjesto, da trećemajci sada gube svoju domovinu, ali da se to neće dopustiti.

Član Štrajkaškog odbora 3. maja Boris Bučanac rekao je da su trećemajci, kada je trebalo, odjenuli uniformu i stavili svoj život na kocku. Poručio je da radnici i sada brane Hrvatsku, kao i pravo na odgovarajuće plaćeni rad. Umjesto da radimo, opet se na ulicama borimo za dostojanstvo, kazao je.

"Nama je danas '91.," rekao je Predsjednik Udruge branitelja 3. maja Sveto Zurak ističući da nikada u 3. maju nije bilo teško kao sada -  nema plaće, ljudi se osipaju, odlaze i inozemstvo.  Smatra da brodogradnja, ako može u Italiji i Njemačkoj, može opstati i u Hrvatskoj.

Voditelj riječkog ureda Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Vedran Sabljak rekao je da je 3. maj posljednji bedem industrije u Rijeci. Naglasio je da brodogradnja sudjeluje u hrvatskom izvozu s 12 do 15 posto, ima multiplikativni faktor, osigurava egzistenciju za oko 150.000 građana te da 30 milijarda kuna, koje su uložene u brodogradnju, nisu završili u džepovima radnika.

Po završetku prosvjednog skupa okupljeni su se mirno razišli.