Samohrani otac i kći: 'Živimo u podrumu, gladni i bez struje...'

Sve je krenulo naopako 1989. godine, kad sam dobio otkaz. Radio sam kao zaštitar, no tvrtka je otišla u stečaj. Kad je počeo rat, već sam bio socijalni slučaj i samohrani otac tek rođene kćeri. Na ratištu sam proveo 82 dana, a tad su me zbog kćeri poslali doma. To nije bilo dovoljno za mirovinu ni druga prava branitelja. Nekako smo se snalazili do 2008. godine. Zbog niskih prihoda nisam mogao plaćati sve račune, opisuje mučnu situaciju u podrumskom stanu u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici Senad Mujadžić (53).

Majka njegove kćeri, tvrdi Senad, za nju nije nikad ni pitala te ne živi s njima. Nagomilali su se neplaćeni računi za struju u iznosu od 3000 kuna, koje nije imao odakle namiriti. Isključili su mu struju, on se bespravno spojio na mrežu, otkrili su ga i kaznili te se dug u međuvremenu popeo na 94.000 kuna. Nakon isključenja iz mreže Elektra ga je tužila pa već deset godina traje postupak na sudu.

- Od te 2008. godine mi nemamo struje. Živimo uz svjetlo svijeća. Nemamo tople vode, nemamo što jesti. Nemamo ništa. U međuvremenu sam se teško razbolio i nesposoban sam za rad. Imam kroničnu opstruktivnu bolest pluća, Crohnovu bolest, tahikardiju, hipertenziju, PTSP i niz dijagnoza te psihičkih problema. Na dan pijem 30 tableta. Socijalna radnica mi je osigurala topli obrok pa svaki dan dobijem ručak. No zbog Crohnove bolesti moram jesti dijetnu hranu, a ono što dobijem ne samo da nije dovoljno i više sam gladan nego sit, još k tome ne pomaže mojoj bolesti - nastavlja Senad.

Njegova kći šutke sluša u polumraku i gladi svoj trudnički trbuh. Trebala bi roditi svakog trena, a život joj je u potpunom rasulu. Medicinska je sestra s četiri godine radnog staža.

- Sporazumno sam raskinula radni odnos u domu umirovljenika gdje sam radila. Zato nemam pravo na naknadu za nezaposlene. Da situacija bude gora, moj otac je u stanu zaštićeni najmoprimac i ne mogu se prijaviti na ovoj adresi. Dok sam radila, bila sam prijavljena kod očuha i polusestre te sam ondje živjela jer bez struje i tople vode ne mogu. Imala sam i dečka s kojim sam planirala život. No tad sam ostala trudna. Dečko ne želi priznati dijete, otišla sam od očuha i spletom okolnosti završila opet ovdje - objašnjava rezignirano mlada žena odlučna u nakani da život dovede u red, a nalazi se pred zidom.

- Ne mogu se s djetetom vratiti u ove uvjete. Želim se boriti za svoje dijete i normalan život, no u ovom trenutku samo mi hrvatska javnost može pomoći jer drugog izlaza više nemam. Nije me sram – odlučna je Mateja.

Senad se nadovezuje kako mu je teško zbog svega. Doma se ne mogu okupati pa moli susjede i poznanike da se on i Mateja okupaju kod njih. Ima mobitel kako bi mogao zvati Hitnu, no puni ga kod susjeda ili u kafićima. Zato se na njega ne može uvijek javiti, nego samo kad ga ima uz sebe. Mateja kaže kako i u Gradu znaju za njihov problem jer su u više navrata molili pomoć, no nisu tražili zamjenski stan jer je njezin otac stanarsko pravo naslijedio od roditelja i u tom stanu njezina obitelj živi već više od 50 godina. Planira tražiti stan za sebe i bebu, no ne nada se skorom rješenju.

- Sad živimo u 38 podrumskih kvadrata, u mraku i vlazi. Ma da je i 20 kvadrata bilo gdje drugdje, za nas bi to bio spas, ali jednostavno nitko nas ne čuje. Slobodno objavite moj broj mobitela, ako nam bilo tko može pomoći – kaže ona.

Senad dodaje da više ne zna kako riješiti ovu situaciju.

- Odjeću nemamo gdje ni kako oprati pa je nosimo dok ne postane neupotrebljiva. Tad je bacimo, a dobri ljudi nam daruju novu. Nedavno smo dobili sve za bebu, od odjeće do kolica, tako da nam zaista za nju ništa ne nedostaje. No za nas nam fali hrane, odjeće, obuće, ručnika, posteljine... Ma svega - zaključuje on.

U nadležnom centru za socijalnu skrb upoznati su s uvjetima u kojima živi ova obitelj i pokušavaju im pomoći već godinama kroz razne oblike pomoći, uključujući i pomoć u školovanju za Mateju.

- U više navrata smo Elektri slali molbu za otpis duga te smo detaljno opisali situaciju ove obitelji, no odgovor nije nikad bio pozitivan. Pomagali smo im kroz jednokratnu pomoć za kupnju drva za ogrjev, no svjesni smo kako su svi ti iznosi vrlo mali. Osigurali smo za gospodina Senada topli obrok svakog dana kako bismo makar malo olakšali situaciju.

Za Mateju i njezinu bebu preporučili smo joj da nakon porođaja otiđe u materinski dom u Nazorovoj gdje može godinu dana boraviti uz svoje dijete.

U tom razdoblju trebala bi pronaći posao te unajmiti stan za sebe i bebu, no u konačnici njezina je odluka što će učiniti. Ako se i vrati u Zvonimirovu, pomoći ćemo im. Nema govora o oduzimanju djeteta - objašnjava Jasna Jurčević iz Centra za socijalnu skrb Zagreb, koja s kolegicama najmanje dvaput na tjedan obilazi obitelj.

Ističe kako obitelji nedvojbeno treba pomoć, osobito sad u situaciji kad čekaju prinovu. Dodatno su pokrenuli postupak vještačenja kako bi Senad ostvario pravo na osobnu invalidninu. Zatražili smo objašnjenje i u HEP-u uz pitanje kako mogu pomoći nesretnoj obitelji.

- Sukladno odredbama o povjerljivosti podataka iz Zakona o zaštiti potrošača, Zakonu o zaštiti osobnih podataka te Zakona o tržištu električne energije, nismo u mogućnosti davati podatke o korisnicima i kupcima članica HEP grupe. Za sve tražene podatke molimo kupca da nam se izravno obrati - odgovorili su iz Sektora za korporativne komunikacije HEP-a.

U Gradskom uredu za socijalnu zaštitu navode kako su upoznati sa situacijom obitelji Mujadžić. Od 2004. do 2008. godine taj ured mu je nudio podmirenje režijskih troškova u iznosu od 468 kuna na mjesec, ali Senad se, tvrde, nije odazivao na višekratne pozive.

On kaže da nije donio račune za četiri mjeseca jer je toliko bio u bolnici, ali u ostalom razdoblju uredno je donosio sve račune. Od 2014. opet je dobio pravo na naknadu za troškove stanovanja u mjesečnom iznosu od 400 kuna, a platili su i dio troškova prema Elektri. Ipak, nisu uspjeli spriječiti isključenje iz mreže.

- Ističemo važnost redovitog donošenja računa kako bi se izbjeglo dugovanje prema pružateljima određenih usluga. Napominjemo da smo višekratno i osobno upozoravali na isto prilikom dolaska g. Mujadžića u prostorije Ureda jer bi se na taj način barem dijelom umanjilo dugovanje koje ima kako prema Elektri, tako i prema drugim gradskim javnim poduzećima. Napominjemo da je ovaj Ured kroz sve ove godine nastojao pomoći g. Mujadžiću kroz sve oblike pomoći koje može ostvariti sukladno važećim zakonskim propisima, uz naglasak da su kontaktirane i druge institucije koje su se mogle uključiti u neposredan oblik pomoći - napisala je pročelnica ureda Romana Galić. 

Javite se Mateji ako ikako možete i želite pomoći

Matejin broj mobitela je 092/354-2755, a njezin broj računa u Privrednoj banci Zagreb je HR 0223400093214529365.