Ljudmila Ulicka, Vladimir Sorokin, Lev Rubinštejn, Dmitrij Bikov, Boris Akunjin i drugi ruski pisci glasno dižu glas protiv rata u Ukrajini i Putinove diktature, pozivajući "sve građane Rusije da kažu ne ratu" i poručujući "to je naša sramota"
OTPOR PUTINU
Veliki ruski pisci protiv rata: Putinlandija i Rusija nisu isto
Priredio i preveo: Ivo Alebić
Znam da Putinlandija i Rusija nisu jedno te isto, no sad za čitav svijet nema razlike. Užasno mi je zbog Ukrajinaca. Užasno mi je zbog odgovornih Rusa koji se nalaze pod vlašću manijaka. Također mi je užasno zbog prevarenih Rusa koji će sad likovati - Boris Akunin.
Ljudmila Ulicka: Bol. Strah. Stid.
24. veljače 2022. započet je rat. Smatrala sam da je moja generacija, koja se rodila tijekom Drugog svjetskog rata, imala sreću, i da ćemo proživjeti život bez rata sve do smrti, koja će doći, kako je obećano u Evanđelju, "mirno, bezbolno i dostojanstveno". Ne. Čini se da neće tako ispasti. I ne znamo u što će se svi događaji toga dramatičnog dana pretvoriti. Ludilo jednog čovjeka i njemu predanih pomagača upravlja sudbinom države.
Moguće je samo pretpostaviti što će o tome biti napisano u udžbenicima iz povijesti za pedeset godina.
Bol, strah, stid – to su osjećaji današnjeg dana.
Bol – zato što rat tuče po živome – po travi i drveću, po životinjama i njihovom potomstvu, po ljudima i njihovoj djeci.
Strah – zato što je to opći biološki instinkt koji je usmjeren na čuvanje vlastitog života i života generacije.
Stid – zato što je očita odgovornost vlade naše države u stvaranju te situacije koja je bremenita velikim nesrećama za čovječanstvo.
I svi mi, suvremenici tih dramatičnih događaja koji nisu umjeli predvidjeti i zaustaviti rat, odgovorni smo za ono što se događa. Potrebno je zaustaviti rat koji se svakog trena sve više rasplamsava i suprotstaviti se propagandnoj laži, koja se širi na naše stanovništvo sredstvima masmedija.
Vladimir Sorokin: Pala maska "prosvijećenog autokrata"
Vlast je u Rusiji organizirana po principu piramide, koja je stvorena još pri Ivanu Groznom, piše Sorokin: "Vlast mora biti snažna, surova, nepredvidljiva i nerazumljiva narodu. Ljudi ne smiju imati nijedan drugi izbor osim da joj se povinuju i naklone. I na vrhu te mračne piramide sjedi jedan čovjek – jedan čovjek koji posjeduje apsolutnu vlast i pravo na sve".
Ta piramida očituje u liderima njihove najmračnije kvalitete kao Jedinstveni Prsten, smatra pisac, navodeći primjer Borisa Jeljcina koji je, nakon što je kao demokrat započeo karijeru, kasnije "postao grubijan, huligan i alkoholičar": "Kao ruski car poslao je u Čečeniju tenkove i bombardere, osuđujući čečenski narod na smrt i patnje". Bez obzira na očekivane promjene, Jeljcin nije uništio Piramidu vlasti, već ju je samo "oblijepio šarenim billboardima s obećanjima zapadnog blaga", piše Sorokin.
Vladimir Putin nije odlučio vratiti čitavo rusko društvo u Sovjetski Savez – razdoblje njegove mladosti, smatra Sorokin. "Ideologija putinizma je sasvim eklektična; u njemu poštovanje prema sovjetskom ide rame uz rame s feudalnom etikom, Lenjin dijeli ložu s carskom Rusijom i ruskim pravoslavljem" – opisuje Putinove poglede pisac navodeći predsjednikovog omiljenog filozofa: monarhista i antisemita Ivana Iljina, koji je pozdravio dolazak na vlast Adolfa Hitlera kao čovjeka koji može "dokrajčiti boljševizam u Njemačkoj". "U svojim se člancima Iljin nadao da će se nakon pada boljševizma u Rusiji pojaviti veliki führer, koji će podići državu s koljena" – ističe Sorokin.
Prema piščevom mišljenju, nakon objave "vojne specijalne operacije u Ukrajini" s Putina je definitivno pala maska "prosvijećenog autokrata". To da je ta maska stajala tako dugo, Sorokin optužuje između ostalog zapadne lidere, koji su Putinu oprostili operaciju u Gruziji, aneksiju Krima i priznanje neovisnosti Luganske Narodne Republike i Donjecke Narodne Republike: "'Novi ruski car' je bio za njih nešto poput ruske votke i ikre: nešto što osnažuje i diže vitalnost!"
Na kraju se u Putinu očitovao njegov kagebeovski odgoj – ne samo odvratnost prema "normalnim ljudima" kao potrošnom materijalu, nego i "glavni princip čekista – ne smije biti nijedna riječ istine", piše Sorokin. Predsjednik skriva svoje prave navike, svoje rođake i privatni život, i kao rezultat toga napada slobodnu i demokratsku državu samo zato što je ona demokratska i slobodna.
"Jedno je sad postalo jasno: ovim je ratom Putin prešao crtu – crvenu crtu. Maska je pala, raspao se oklop ''prosvijećenog autokrata". Sad svi zapadnjaci, koji su simpatizirali "snažnog ruskog cara", moraju zašutjeti i postati svjesni da je u Europi 21. stoljeća počeo veliki rat. Agresor je Putinova Rusija. To Europi neće donijeti ništa osim smrti i uništavanja", zaključuje pisac.
Lev Rubinštejn: To je pravi pravcati rat
Takve riječi, kao što je "nacizam" ili "fašizam", koje je svijet uveo u upotrebu nakon Drugog svjetskog rata, u sovjetskom i postsovjetskom propagandnom diskursu postupno su počele gubiti svoja prvobitna značenja. I, sasvim lišene do danas bilo kakvog semantičkog naboja, one su se, te riječi, počele potpuno instrumentalno upotrebljavati kao tobože snažne i uvjerljive retoričke figure…
Ako riječi ruskog predsjednika o tome da je "zadaća vojne operacije denacifikacija i demilitarizacija Ukrajine" prevedemo na bilo koji od jezika, čiji nositelji nisu izgubili vezu sa stvarnošću, kod normalnog suvremenog civilizacijskog čovjeka odmah će nastati ono što se u psihologiji naziva "kognitivnom disonancom". On će odmah posumnjati ili u psihičku normalnost onoga koji to izgovara, ili u vlastitu normalnost.
Kako se može pojmiti s gledišta klasične logike da je "miroljubiva Rusija" napala "fašističku Ukrajinu" sa ciljem da je "demilitarizira" te "zaštiti vlastitu sigurnost"? To se jedino može shvatiti ako uzmemo u obzir da u političkom rječniku suvremene Rusije riječi ne označavaju ono što one znače u akademskim rječnicima, i da jako često imaju sasvim suprotno značenje.
Jedinstvenost naše povijesti je i u tome da se glavni događaji uvijek razotkrivaju u prostoru jezika – gotovo jedinoj realnosti u ne baš realnom ruskom životu.
I uvijek se sve ponavlja. Međutim, ne, nećemo reći da se ponavlja, već da se rimuje. Pa rima nije ponavljanje, rima je suzvučnost. Zbog toga se nikad ništa ne ponavlja doslovno.
Evo, recimo, još smo sasvim nedavno strahovali da ćemo još jednom izgovoriti naglas riječ "rat".
Točnije, ona se, unatoč tomu, izgovarala. No "rat" je bio samo jedan. Onaj – Drugi svjetski. A drugih ratova nije bilo. Otad pa sve do danas.
Postojao je, međutim, i još jedan neobjavljeni rat, i on je trajao uvijek.
Stanovništvo države uvijek se dijelilo na dva nejednaka dijela.
Jedan – uvijek manji – uporno je nazivao podlost podlošću, kukavičluk kukavičlukom, glupost glupošću, a fašizam fašizmom. Drugi, veći, podvrgnut utjecaju službene retorike, podlost naziva patriotizmom, kukavičluk – potrebom da se ukalkuliraju okolnosti, izravnu agresiju zaštitom vlastite sigurnosti, a težnju naroda i zajednica ka slobodi i otvorenosti – nacizmom.
I taj rat, lingvistički rat, rat za značenja riječi i pojmove, bio je i ostao glavni nezavršeni civilni rat.
Eto i taj rat, koji se već peti dan pred očima čitavog svijeta događa u Ukrajini, također se ne naziva ratom. On se naziva "vojnom operacijom".
No to je pravi pravcati rat. I potrebno ga je zaustaviti. Kako? Kako god znamo, ali po svaku cijenu. I o tome trebamo misliti, svi zajedno, ali i svatko ponaosob.
Dmitrij Bikov: Rusija je danas bolesno društvo
Prekinute su sve veze između nas i vlasti, prekinute su sve veze između nas i pristaša agresije. Naivno je nadati se da će se probuditi savjest kod nekoga od organizatora te agresije.
Daljnji razvoj situacije odvijat će se po još gorem scenariju. Svatko tko je protiv rata bit će vezan za stup srama, najlakša optužba bit će kukavičluk i sramotni pacifizam, najsurovija – izdaja domovine i ektremizam…
Danas treba znati da će čitava ta publika svakoga tko prigovara agresiji, tko je protiv zvjerstva, protiv nasilja određivati kao špijuna te ga uništiti na odgovarajući način. Na žalost, tu se ništa ne može uraditi, oni su iskliznuli iz ljudske logike, i mi moramo ignorirati njihovu logiku da ne bi postali zvijeri…
Čini mi se da u ovoj situaciji ruska vlast nema nikakvog, ni moralnog, ni jurističkog prava govoriti nešto o ukrajinskoj agresiji. Ide pravi rat, da ponovim još jednom, u centru Europe, bez ikakvog povoda…
Što će biti sad s Rusijom, to nitko ne može predvidjeti. Rak – to je bolest koja je poznata svojom lukavošću. Zato se sad, dok preživljavamo ovaj ogromni tumor koji je zahvatio velik postotak stanovništva, ne usuđujem davati nikakve prognoze, samo želim mojim ukrajinskim prijateljima reći da smo mi bolji, uvjeren sam u to, toga se ne treba ustručavati, mi rat nećemo nikad prihvatiti. A mi smo bolji jer na nas ne utječu agresivne militarističke hipnoze, i mi smo zajedno s Ukrajinom, zato što je ona danas ostala sama, recimo to otvoreno i iskreno, u borbi protiv velike, ilegalne, surove agresiji.
Boris Akunjin: Rusijom upravlja bolesni diktator
Do samog kraja nisam mogao vjerovati da će Putin započeti taj apsurdni rat – i pogriješio sam. Uvijek sam vjerovao da će naposljetku pobijediti razum – i pogriješio sam. Pobijedilo je ludilo. Ginu ljudi, teče krv. Rusijom upravlja psihički bolesni diktator i, ono što je još užasnije, ona pokorno slijedi njegovu paranoju.
Znam da Putinlandija i Rusija nisu jedno te isto, no sad za čitav svijet nema razlike. Užasno mi je zbog Ukrajinaca. Užasno mi je zbog odgovornih Rusa koji se nalaze pod vlašću manijaka. Također mi je užasno zbog prevarenih Rusa koji će sad likovati.
24. veljače 2022. godine za sve je započela nova epoha. Užasna. Koliko će ona trajati i koliko žrtava će odnijeti?
Ruski pisci, novinari i redatelji u zajedničkom proglasu: Započeti rat Rusije protiv Ukrajine je sramota
To je naša sramota, no i naša će djeca, generacija sasvim mladih i još nerođenih Rusa morati, na žalost, nositi odgovornost za njega. Ne želimo da naša djeca žive u agresorskoj državi, da osjećaju sramotu zbog toga što je njihova vojska napala susjednu neovisnu državu. Pozivamo sve građane Rusije da kažu ne ratu.
Ne vjerujemo u to da neovisna Ukrajina predstavlja prijetnju Rusiji ili bilo kojoj drugoj državi. Ne vjerujemo u izjave Vladimira Putina o tome da se ukrajinski narod nalazi pod vlašću "nacista" te da ga je potrebno "osloboditi".
Zahtijevamo da se obustavi rat.
Mihail Zigar, Boris Akunjin, Dmitrij Bikov, Dmitrij Gluhovski, Vladimir Sorokin, dramaturg Ivan Viripajev, redatelji Vladimir Mirojev, Andrej Hržanovski i Ilja Hržanovski, novinar, laureat Nobelove nagrade Dmitrij Muratov, novinar Leonid Parfenov, izdavač Irina Prohorova, glumica Čulpan Hamatova.
Tekstovi su objavljeni na portalu Hrvatskog društva pisaca za književnost i kritiku "Kritika h,d,p,"
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
