'Još 2002. rečeno mi je da ću osvojiti medalju i biti uspješan'

Rekao sam da je to čudo već i prije, a reći ću vam još jednu vijest: ispunilo se proročanstvo. Eto, to vam je objašnjenje, poručio je izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Željko Babić nakon osvajanja bronce na Europskom prvenstvu.

- Hvala svim igračima, oni su danas bili nadahnuti, imali su zajedničko srce. Od svih tih šumova kako je kucalo to srce protivnika je bilo strah. Oni su jako zaslužni što smo osvojili medalju. Imali smo pomoć i s drugih strana, ali oni su bili najzaslužniji sto posto - dodao je Babić za RTL.

"Meni slava ne treba, neka je narod sretan"

Nakon isteka utakmice, izbornik je poletio u zagrljaj Vedrana Ćurka, vjenčanog kuma s kojim je proživljavao sve lijepe i teške trenutke pa je i ovaj htio podijeliti s njim.

- Sretan sam jer znam da je hrvatski narod sretan. Drago mi je što sam pomogao da se hrvatski narod ujedini i da se raduje. Meni slava ne treba - rekao je Babić pa na pitanje o izbjegavanju Slovenije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj samo poručio:

- Lipo je pobijediti, lipo je pobijediti.

"Poseban je osjećaj, ali poseban je i stres"

- Čestitam norveškoj reprezentaciji i treneru. Napravio je veliki posao i bit će vrlo brzo spremni za medalju. Jako sam sretan zbog objede. Ovo je sport. Ne mogu puno pričati, jako sam sretan i umoran - rekao je na konferenciji za novinare Babić, a onda nastavio:

- Zadovoljan sam medaljom. To je posao, danas si dobar, a drugi si dan loš. Poseban je osjećaj, ali poseban je i stres. Lijepo je biti izbornik, ali lijepo je i ne biti. Lijepo je živjeti, a lijepo je i umrijeti.

Reprezentacija se u ponedjeljak u 14 sati vraća u zagrebačku zračnu luku, a Babić će onda svojoj kući.

- Idem na jedno mjesto iznad svoje kuće gdje je kapelica u kojoj provodim puno vremena. To planiram i sada, a onda ću u Međugorje, kao što uvijek činim.

"Sanjao sam Zorana Gopca kako me zove"

Objasnio je potom i što je mislio pod proročanstvom koje je spomenuo neposredno nakon utakmice.

- Te 2002. godine rečeno mi je da ću osvojiti medalju i biti uspješan. Točno 1. kolovoza 2002., a nisam vjerovao. Sanjao sam Zorana (Gopca) kako me zove - kazao je izbornik i zaključio:

- Preferiram mlade igrače, napravili su strašan posao. Nije korektno isticati nekoga, pojedinac ne može dobiti nijednu utakmicu. Da je tako, Francuzi bi zbog Karabatića bili zlatni. Treba im se zahvaliti do neba. Igrači su me slušali, a mi smo samo pomagali. Moje su zasluge najmanje.