Ja sam nedavno upoznala razliku izmedu naseg i austrijskog zdrastvenog sustava. Staviti cu sa strane kvalitetu, ljekove, urednost bolnica, vec cu staviti u prvi plan osoblje koje je bilo nevjerovatno. Ja sam strankinja koja ne govori tecno njemacki, kojoj je obitelj u Hrvatskoj, kojoj je suprug sat i po vremena udaljenom gradu i nalazila sam se u bolnici u kojoj unatoc teskoj operaciji i duzem postoperatvnim oporavku nisam suzu pustila, niti sam se osjecala lose i depresivno. Dok prija 15ak godina u nasem Merkuru sam plakala noc i dan jer su se sestre izdrkavale nad nama, starijom djecom, bila sam dehidrirala itd. Nije cak niti bit koliko je nase zdrastvo lose, krpamo se kako znamo i umijemo da bi nasi ministri vozili se u najboljim audijima, ali ono sto kronicno nedostaje nasem zdrastvu je besplatno, a to je ljudskost i empatija, pristojnost i minimalna razumna komunikacija. To je recimo sto sam dobila u austrijskoj bolnici i sto gotovo nikada nisam dozivjela u nasim bolnicama. U nasem zdrastvu se cudimo kada sestra ljecnika opce prakse se javi na telefon, kada se sestra pojavi na poziv, kada nam sestra pomogne oprati se nakon operacije....i podrzavam ove roditelje u toj borbi imaju apsolutno pravo traziti pravo da budu sa svojom djecom u kriticnim situacijama, imaju apsolutno pravo prozvati imenom i prezimenom sestru i ljecnika koji se lose i dobro ponasaju...mzda tek tada cemo poceti od naseg zdrastva stvarati instituciju koja njeguje dostojanstvo covjeka.