"U London neću kao gledatelj, ne želim stavljati sol na ranu"

Nedjelja je moj jedini slobodni dan u tjednu. Tako da sam odlučila malo uživati u tenisu. I probati zaboraviti na probleme s ozljedom zbog kojih propuštam Olimpijske igre, izjavila je Blanka Vlašić po dolasku u Umag na završnicu 23. izdanja ATP turnira.

Točno u 15.54 dovezao ju je službeni automobil u Stella Maris. Malo je u pratnji s ocem Joškom prošetala uz more, a potom se družila s obožavateljima na jednom od šatora umaškog kompleksa. Otkrila je potom pozadinu konačne odluke da ipak neće u London...

- Tata i ja smo u subotu napisali priopćenje i poslali ga medijima. Potom sam otišla mirno spavati, nije bilo nikakve nervoze. Jer sam se zapravo još prije mjesec pomirila s činjenicom da neću ići na Olimpijske igre. Nisam htjela duže čekati, jer postoje liste prijava i nisam htjela više ništa komplicirati. A tu je i jedna naša cura (Ana Šimić), pa nek dobije priliku - izjavila je Splićanka.

Višestruka svjetska prvakinja nije ostavila dojam razočarane osobe.

- Ma teško je očekivati da će u karijeri jednog sportaša sve ići tako glatko. Imala sam hvala Bogu dosta godina zdrave karijere, nekih 10 sezona, a nadam se da će ih biti i više - izjavila je najbolja hrvatska sportašica.

Krajem siječnja ove godine završila je u Göteborgu, kod doktora Leifa Swarda, na operacijskom stolu. Operirala je Ahilovu tetivu i gležanj na lijevoj, odraznoj nozi, a potom je tri mjeseca poslije morala na popravni. Opet je operirala Ahilovu tetivu, jer je komadić kosti ostao unutra i tad se to moralo očistiti. Nakon te druge operacije pojavila se infekcija koja je dokrajčila Blankinu sezonu.

- Početkom svibnja, dok sam hodala na štakama, briznula sam i plač i nazvala oca. Pitala sam ga: tata, hoću li ja više ikada skakati? On mi je rekao, ako nećeš na tu nogu, hoćeš na drugu. Tako da me je utješio - nasmijala se Blanka i dodala:

- U tom trenutku me nije bilo briga za Olimpijske igre. Bilo mi je bitno samo da znam da ću opet jednoga dana skakati. Imam 28 godina i imam dosta vremena još ispred sebe. Ako neku bakicu pitate, jedna godina u životu se može prekrižiti, tako da ću preživjeti.

Naša skakačica i dalje osjeća bolove.

- Imala sam dvije operacije u jednoj i sad s 28 godina imam novi zglob na koji se navikavam. Zato me noga i dalje jako boli - rekla je Blanka i otkrila:

- Ali ja i dalje treniram! Nisam propustila niti jedan dan treninga od kada sam se operirala. Jer desna noga je zmaj. Radim razne vježbe. Ne opterećujem stopalo previše. Tata je prilagodio trening tako da ne gubim previše vremena kad se u potpunosti oporavim. Tijelo ne smijem zapostaviti.

Prije nekoliko dana, kako kaže, prestala je piti antibiotike. I to je bio šok za organizam. Priznat će plaši se još nečega.

- Bojim se i komplikacija koje su česte kod zglobova. Svakakvih primjera ima gdje su sportaši morali zaključiti karijeru.

Na još jedno pitanje o Olimpijskim igrama jako se nasmijala.

- Idem li u London kao turist? Ne pada mi na pamet. Nema smisla stavljati sol na ranu. Ne želim biti neki promatrač događanja u Londonu, pa niti komentator. To ću možda biti na kraju karijere - zaključila je Vlašić.

'Tata me je tjerao na tenis, ali sam pobjegla'

Ipak je bila u Umagu i nije izbjegla teniska pitanja.

- Trenirala sam tenis kao klinka. I sjećam se kad su u klub došle TV kamere, svi klinci su govorili kako žele biti kao Ivanišević, da žele osvajati Wimbledon. Kad su došli do mene rekla sam im da igram tenis jer me je tata natjerao da ga igram, nasmijala se Blanka i dodala:

- Nakon toga više nikad nisam igrala tenis. Tad sam shvatila da ću izabrati nešto što ja želim. I brzo sam se našla u skakanju.