U kontejnerskom naselju živi 42 ljudi: Nije idealno, ali nitko se ne žali. To je sve što sad imaju

Nikad se ne bismo odselili iz Petrinje. I da nas još tri puta onako zdrma, odavde ne odlazimo. Ovdje nastavljamo sa životom, normalno se ide na posao, djeca idu u školu.

Počeo je priču Stjepan Ravnjak, stanovnik kontejnerskog naselja na Sajmištu u Petrinji, koji se krajem prošlog tjedna sa suprugom i četvero djece uselio u jedan od 80-ak stambenih kontejnera. Nakon razornog potresa s obitelji je donedavno bio u Zagrebu. 

- Vratili smo se jer je počela škola i djeca moraju na nastavu. Samo se nadamo da će nam se domovi što prije obnoviti, no bojim se da će se to razvući kao i Zagreb - rekao je Stjepan pokazujući nam dvije sobe i kupaonicu s WC-om, s kojima raspolažu. 

POSLJEDICE POTRESA Petrinja i Sisak pomaknuli se i do 86 centimetara, a Glina se spustila za čak 10 centimetara

Zadovoljan je, kaže da imaju dovoljno mjesta i da im ništa ne fali. Preko puta smještena mu je i sestra s mužem i nećakom, malo dalje kumovi, a bitno im je da su svi opet zajedno. 

Imaju krov i topli obrok

Njegov šogor Ivan Rajčević dijeli ista nadanja kao i Stjepan, a trenutačno mu je bitno da ima svu opremu potrebnu za 13-mjesečnog sinčića. Jedino još nemaju tople vode jer im bojler nije spojen, no vjeruje da će se i to u sljedećim danima riješiti, a do tada se snalaze na kuhalu. 

Radovi u kontejnerskom naselju su u punom jeku. Betoniraju se šahtovi odvodnje, kontejneri se spajaju na struju, opremaju namještajem i drugim nužnim sadržajem. 

U središtu naselja postavljeno je i šest zajedničkih kontejnera u kojima će biti kuhinja, hladnjaci, blagovaonica, praonica rublja i igraonica za djecu. U naselju je dom trenutačno našlo 42 ljudi, koji su raspoređeni u  13 velikih kontejnera. Brojke se iz minute u minute mijenjaju. Stanarima se jednom, po potrebi i dva puta dnevno, dostavljaju topli obroci. U naselje su se prvi uselili umirovljenici Stojana (67) i njezin suprug Stjepan Rakasović (78) iz naselja Klinac kraj Petrinje.

Do sada su bili smješteni u vojarni nakon što su im u potresu uništeni kuća, dvije staje, pušnica i kukuruzar. Stojana kaže kako se tek sad malo smirila, a ovaj umirovljenički par, nakon straha koji su proživjeli, u svoj dom se više ne žele i ne mogu vratiti.

- Zadovoljna sam ovim smještajem. Super je ovdje. Suprug i ja smo u jednoj sobi, imamo kupaonicu, dva ležaja, ormar, stol i stolice, grijanje, toplu vodu, hladnjak, rešo - rekla je Stojana. 

Redovno ih obilaze volonteri iz Crvenog križa i donose potrepštine te liječnici. 

- Dobro brinu o nama - zaključuje Stojana i ne brine o obnovi. 

ZBOG OTVARANJA RUPA Mečenčani: Ni na njive ne smiju bez pratnje policije i HGSS-a

Zbog godina ne vjeruje da će dočekati kraj obnove. Privremenim smještajem zadovoljne su majka Danica (74) i kći Sandra (54) Žilajković, koje su stanovale u zgradi na Sajmištu preko puta kontejnerskog naselja. Doselile su se početkom prošlog tjedna, a donedavno su bile smještene kod prijatelja.

'Dobro svi brinu o nama'

- Šteta u stanu je jako velika, a nakon potresa u četvrtak je još i gore. Ne ulazimo tamo, bojim se. Sad smo smješteni, prezadovoljni smo. Sve imamo, tuš, kuhinjicu, možemo si i sami skuhati. To je sve novo i moramo čuvati. Potpisali smo ugovor na godinu dana, a ako naš stan do tada ne bude u funkciji, ugovor će se produljiti - govori Danica. 

Iz oštećenog i nesigurnog stana u Petrinji u četvrtak se doselio i branitelj M. P. (50) s trudnom suprugom i dvogodišnjim sinom. Jedno vrijeme on i obitelj bili su smješteni kod rođaka u Dalmaciji, no morali su se vratiti.

- Dobro je ovdje. Imamo hladnjak, rešo, dovoze nam obroke. Sve imamo. Sin je nakon jakog potresa imao veliki strah, nije mogao spavati, tresao se. Sad se napokon malo smirio i nadam se da će se ovdje malo razveseliti u društvu druge djece. Ne znam što nas sve čeka, prisutna je neizvjesnost, da sam mlađi otišao bih u inozemstvo. Ako se s obnovom otegne, vjerojatno ćemo se odseliti. Ništa još ne znam - rekao je M. P.