Glupa li tumačenja o pravu predsjednice na imenovanje mandatara. Sva ta konfuzija je nastala šarlatanskim pristupom na izborima 2015.god. Kada su koalicije SDPa i HDZa bile izjednačene. Tražiti većinsku potporu zastupnika (76 ili više zastupnika), da bi se ispunio uvjet za imenovanje mandatara, besmisleno je, jer ako se ima definirana većina onda ta saborska većina može ustroiti Sabor i njegova tijela te sama predložiti i izabrati Vladu. Ideja o imenovanju mandatara je ubrzati formiranje Vlade i saborske većine, a ne njihovo otežavanje. Prvo pravo na mandatara treba polagati ona izborna lista, koja je na izborima postala relativni pobjednik, pri tome se broje osvojeni mandati za Sabor samo s te izborne liste, a ne broje potencijalni mandati mogućih potencijalnih partnera. Prvo pravo na postizborno koaliranje treba imati relativni pobjednik izbora, na čelu s prvim mandatarom za sastavljanje većine u Saboru i Vlade. Ukoliko to ne uspije mandataru koji je predložen od strane predstavnika liste relativnog pobjednika, Predsjednica u drugom pokušaju nudi mjesto mandatara osobi koju predložu predstavnici prve slijedeća lista po broju osvojenih mandata u Saboru. U tom slučaju oni imaju pravo na postizborno koaliranje. Veća vjerojatnost je da će relativni pobjednik izbora lakše i brže sastaviti većinu s izabranim mandatarem, nago da se ta većina slaže pregovorima svakog sa svakim dok se ne ustraoji saborska većina, jer takvi su pregovori opterećeni lažnim nadama i lažnim kalkulacijama