Saznajte kakve sve posljedice nesigurno obiteljsko okruženje može imati na dijete

Rezultati poznatog istraživačkog projekta ''Daphne project'' pokazali su da je u središnjoj i istočnoj Europi najveći postotak djece smještene u nekom obliku alternativne skrbi (32%). S druge strane, u zapadnoj Europi ta brojka, očekivano, iznosi tek 4%. Podaci također ukazuju da Rumunjska, Mađarska i Latvija imaju najveći postotak napuštene djece, dok su Danska, Norveška i Ujedinjeno Kraljevstvo zabilježili najmanji broj takvih slučajeva.

Kad je riječ o Hrvatskoj, prema izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu, ukupan broj djece i mladih koji se nalaze na smještaju i organiziranom stanovanju u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i u centrima za pružanje usluga u zajednici iznosio je 808.

Kako do toga dolazi?

Izdvajanje djece iz biološke obitelji krajnja je mjera obiteljsko pravne zaštite i najčešće temeljena na višestrukim razlozima, odnosno procjeni da je kompleksna i problematična obiteljska situacija nepovoljna i neprimjerena za daljnji razvoj i sigurnost djeteta. Neki od razloga su:

Ali pritom treba imati na umu da ne završava svako dijete u takvoj situaciji jer su ga biološki roditelji napustili. Ponekad je riječ o neadekvatnoj roditeljskoj skrbi zbog koje se dijete uzima iz roditeljskog doma te se, privremeno ili trajno, smješta u neki oblik alternativne skrbi.

Odsustvo sigurnog obiteljskog okruženja

Ipak, bez obzira na razloge, nužno je znati da takva situacija može imati izrazito negativne posljedice na samo dijete. Svako dijete za svoj emocionalni i socijalni razvoj treba imati povjerljiv i dobar odnos te razviti sigurnu privrženost s barem jednom odraslom osobom. Osobom koja će voditi brigu o njemu, bodriti ga i pomagati mu onda kada mu je to najpotrebnije. Ako dijete takvu pažnju ne osjeti, u kasnijoj dobi može trpjeti neke od sljedećih posljedica:

Negativni osjećaji: dijete se može osjećati usamljeno ili bezvrijedno s obzirom na to da ne dobiva pažnju i brigu koje su mu potrebne, što potom može dovesti do ljutnje i frustracije.

Problemi u odnosu s drugima: kako dijete nema od koga naučiti o socijalnim vještinama, to može utjecati na njegove odnose s drugim ljudima u odrasloj dobi. Odsutnost roditeljske figure također može uzrokovati manjak povjerenja u druge.

Emocionalna nestabilnost: nedostatak samopouzdanja, nervoza, depresija, anksioznost i manjak motivacije samo su neka od stanja u kojima se spomenuta djeca mogu naći.

Srećom, jedan dio djece kroz takve situacije ne mora prolaziti.

Spas pronalaze u SOS-u

Prema odredbama Obiteljskog zakona, djeca bez adekvatne roditeljske skrbi dodjeljuju se i povjeravaju na skrb onima koji će djeci moći pružiti adekvatne uvjete za normalno odrastanje. Tako jedan dio djece odlazi živjeti u SOS Dječje selo na području Lekenika ili Ladimirevaca  - obiteljski tip skrbi u kojem pronalaze svoj novi dom. No ono što razlikuje SOS Dječje selo od drugih oblika skrbi jest to što glavnu ulogu u odrastanju djece imaju SOS mame. 

Riječ je o brižnim i profesionalnim osobama koje pružaju ljubav i sigurnost djetetu, kako bi ono moglo odrastati u obiteljskom okruženju. Time djeca tijekom odrastanja imaju nekoga kome se mogu povjeriti, reći što ih muči, ali i osobu s kojom će dijeliti svoju sreću i školske uspjehe. Ali i SOS mame iz svega toga dobivaju neprocjenjivo iskustvo, s čim se slaže Gordana Horvat (55).

- Zavoljela sam ovakav život s djecom. Mi jesmo zaposlene, ali to nije samo posao. Vi djecu učite, dijelite s njima i lijepe i tužne stvari. Kad vidite koliko djeci doista znači to što vam u svakom trenutku mogu prići i potražiti savjet, kad vidite da su djeca o kojoj ste se godinama brinuli, izrasla u vrijedne i odgovorne ljude koji su zasnovali sretne obitelji, to vas drži - kaže Gordana.

Pritom je važno napomenuti da je SOS mama zanimanje za koje osobe bivaju plaćene te također imaju slobodne dane i godišnji odmor. Ipak, druga sugovornica, SOS mama Martina Vlašić (50), kaže da je toliko zavoljela mališane da i u tim trenucima misli na njih.

- Godišnji odmor provodim sa svojim sinom (30) i kćeri (28) te unučicom, koja je napunila godinu dana. Ali i u tim trenucima sa svojom obitelji mislim na svoje mališane. Vezana sam za njih, ne mogu se isključiti, pa ih nazivam, razgovaram s njima. Iako me nema, znam sve što se događa. A kad se vratim, ma to je veselje koje se ne može opisati riječima - kaže Martina i dodaje da ne zna koga bi prvog zagrlila i izljubila.