Tko je tko na izborima u Srbiji

U Srbiji su 3. travnja predsjednički, parlamentarni i lokalni izbori. Aleksandar Vučić i njegovi naprednjaci najveći su favoriti za pobjedu. Vučić ionako ne silazi s malih ekrana, a opozicija je samo nekoliko tjedana prije izbora dobila mogućnost da se pojavi na televizijama s nacionalnim frekvencijama. No aktualna kampanja u kojoj vlast i opozicija bježe od teme rata u Ukrajini kao vrag od tamjana ne nudi ništa novo u smislu sukoba političkih koncepcija. Stavovi o Kosovu i NATO-u praktički su isti i kod opozicije i kod vlasti. Više je riječ o tome na koji način voditi državu u kojoj je godinama jedan čovjek mimo svojih ovlasti preuzimao svu kontrolu.

Zbog toga ćemo ovdje napraviti mali vodič za izbore u Srbiji, u kojem ćemo predstaviti Vučićeve konkurente na izborima, od kojih su neki stvarna oporba, a drugi nominalno protivnici ili, što bi upućeni u prilike u Srbiji rekli, opcije pod kontrolom “službe” i za korist Aleksandra Vučića.

Dragan Đilas, šef srbijanske opozicije i predsjednik Stranke slobode i pravde, vjerojatno je osoba koju svaki dan sanjaju njegovi protivnici i režimski mediji. Ne postoji čovjek čije su ime Aleksandar Vučić, njegovi suradnici i, naravno, mediji koje kontrolira više puta izgovorili u negativnom kontekstu.

Proteklih godina optužen je na tisuće puta da je lopov, kriminalac koji je narodu ukrao stotine milijuna eura, da je najveće zlo koje se ikada dogodilo Srbiji. Đilas je okupio koaliciju sa svojom bivšom Demokratskom strankom, koju vodi Zoran Lutovac, umjereni građanski političar, i Narodnom strankom, čiji je predsjednik nekadašnji šef srbijanske diplomacije Vuk Jeremić, koji je, među ostalim, poznat i po tvrdim stavovima prema Hrvatskoj. Koalicija pod nazivom “Ujedinjena Srbija” izlazi na sve izbore, a nositeljica liste za parlamentarne izbore i kandidatkinja za premijerku je Marinika Tepić, potpredsjednica Đilasove stranke. Marinika Tepić jedna je od najčešćih meta napada Vučića, njegovih pristaša i tabloida koje kontrolira. Posebno zbog toga što, na primjer, žestoko napada aktualnu vlast za povezanost s kriminalnim skupinama. Bila je i meta šovinističkih napada zbog svoje rumunjske nacionalnosti. Tepić je najavila pobjedu ove koalicije na izborima.

POHVALIO SE Vučić o Putinovoj prijetnji da će Europa plaćati u rubljima: 'Mi naftu uzimamo preko Omišlja'

Kandidat ove koalicije za beogradske izbore je Vladeta Janković, sveučilišni profesor i bivši ambasador u Ujedinjenom Kraljevstvu i pri Svetoj Stolici te prijatelj bivšeg premijera Vojislava Koštunice.

Ipak, najzanimljiviji kandidat ove koalicije je onaj za predsjedničke izbore, umirovljeni general Zdravko Ponoš, nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Srbije. Ponoš je odmah nakon najave predsjedničke kandidature postao meta žestokih napada; optuživali su ga da je uništio vojsku, napadnut je kao NATO-general, kandidat Hrvatske jer je rođen u okolici Knina, pa ima i hrvatsko državljanstvo, a oženjen je Hrvaticom. Sam Ponoš, koji djeluje dosta mirno i ne pokazuje puno emocija, nedavno se nije proslavio izjavama o ratnom zločincu Ratku Mladiću, kojeg je, među ostalim, nazvao tragičnom figurom, što je izazvalo mnoge negativne komentare, ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj te u BiH, zemljama koje vrlo dobro pamte Mladićev krvavi pir. Kasnije je te izjave malo ublažio. Ponoš je najozbiljniji protivnik svemoćnom Vučiću, a analitičari smatraju da bi njegovim izborom za predsjednika Srbije došlo do normalizacije odnosa s Hrvatskom. Dragan Đilas najavljuje moguće iznenađenje na predsjedničkim izborima, ali za takvo što potrebna je i velika izlaznost na izborima. Ponoš je najavio da će Srbija biti kuća za sve. Pozvao je Vučića na sučeljavanje, ali je ovaj to odbio.

Boško Obradović, predsjednik Srpskog pokreta Dveri, kandidat je za predsjednika Srbije Patriotskog bloka za obnovu Kraljevine Srbije. Srpske Dveri, čiji je Obradović osnivač, izrazito su nacionalistički nastrojena stranka, koja itekako njeguje pročetničke osjećaje. Ne skrivaju simpatije za Dimitrija Ljotića, Milana Nedića i Dražu Mihailovića. Obradović ne krije svoju netrpeljivost, mržnju prema Hrvatskoj, koju je više puta nazvao genocidnom zemljom. Također ne skriva simpatije prema Rusiji i Vladimiru Putinu. Patriotski blok, čiji je Obradović kandidat za predsjednika Srbije, nastao je potkraj 2021. godine, a čini ga nekoliko manjih stranaka, od kojih neke u samom nazivu imaju pridjev monarhistički. Blok je najavio da će nakon izbora inicirati promjenu oblika vladavine i uspostavu monarhije.

Miša Vacić, predsjednik Srpske desnice i kandidat za predsjednika Srbije, još je jedan iz galerije srpskih nacionalista na političkoj sceni. Politički profil Miše Vacića može se kratko sažeti: pravoslavlje, tamjan i majka Rusija.

RUBLJE NISU NJIHOV PROBLEM Srbija nabavlja naftu preko Omišlja, na godišnjoj razini se otprema oko tri milijuna tona

Ovaj 37-godišnji bizarni političar ističe kako je “posvetio život borbi za srpstvo”. Mokri snovi su mu, kao i ostalim likovima iz galerije srpskih nacionalista, “oslobođenje i ujedinjenje svih srpskih zemalja”.

Prošle godine u Rimu je fašističkom gestom pozdravio sudionike ultradesničarskog skupa na identičan način kao što su to radili Mussolini i Hitler. Kritičari ga nazivaju “strašilo vlasti”. Vacić je blizak Aleksandru Vučiću. Jedno vrijeme bio je i činovnik Vlade Srbije, a 2013. godine uvjetno je osuđen na godinu dana zbog poziva na linč i nasilje prema pripadnicima LGBT zajednice.

Vojislav Šešelj, politički otac Aleksandra Vučića i ratni zločinac, kojeg je Haaški sud osudio na 10 godina zatvora zbog progona i poticanja na progon vojvođanskih Hrvata, kandidat je srpskih radikala za funkciju premijera Srbije. U predsjedničku utrku ne ide nego je podršku dao svom političkom sinu Aleksandru Vučiću. Šešelj je bio jedan od najvećih ratnih huškača i zagovornika stvaranja Velike Srbije i čovjek čije su paravojne postrojbe počinile neke od najvećih ratnih zločina na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Iako je osuđeni ratni zločinac i personifikacija osvajačkih ratova i brojnih zločina, Šešelj se godinama normalno pojavljuje u svojstvu analitičara u prorežimskim medijima, gdje nastavlja sa zločinačkom retorikom koju je zastupao i 1990-ih.

Ivica Dačić još je jedan iz plejade likova iz ratnih 1990-ih. Kadar je Slobodana Miloševića i predsjednik Socijalističke partije Srbije, koju je nekad vodio Milošević. Nositelj je liste socijalista na parlamentarnim izborima i kandidat za premijera. Stranka mu je već godinama privjesak Vučićevim naprednjacima, a Dačić je u prethodnom sazivu parlamenta, u kojem nije bilo opozicije, bio predsjednik Skupštine Srbije. Na predsjedničkim izborima podržava Vučića, a slovi za jednog od najvažnijih ruskih igrača na političkoj sceni. Izjavio je, među ostalim, da su oni koji se zalažu za uvođenje sankcija Rusiji – protiv Srbije.

Da na ovim izborima, kao i na mnogim ranijim, dominiraju desne, konzervativne, proruske političke opcije, među kojima su i oni bizarni ljubitelji obnove Kraljevine Srbije, svjedoči i koalicija “NADA”. Koaliciju čine Pokret obnove kraljevine Srbije, Demokratska stranka Srbije, koju je nekad vodio Vojislav Koštunica, i 25 udruga građana. Prvi na listi je general Božidar Delić, bivši Šešeljev radikal i zastupnik u Skupštini Srbije. Jedan je od onih koji su javno branili Šešelja u vrijeme haškog procesa, a najpoznatiji je kao zapovjednik 549. Motorizirane brigade Vojske Jugoslavije u vrijeme rata na Kosovu. Deliću je prioritet zalaganje za bolji status boraca iz devedesetih. Kandidat ove koalicije za predsjednika Srbije je predsjednik DSS-a Miloš Jovanović, još jedan iz galerije proruskih političara, koji je za rat u Ukrajini kao glavnoga krivca optužio Zapad.

POGLEDAJTE VIDEO Srpski predsjednik: 'Naftu uzimamo preko Hrvatske, sve rješavamo s Europljanima'

I Srbija ima svoje suvereniste koji izlaze na parlamentarne izbore, a na čijem je čelu nekadašnji ministar gospodarstva iz prve vlade Vučićevih naprednjaka Saša Radulović. Nekad je slovio za čovjeka koji okuplja mlade, a zadnjih je godina zaoštrio retoriku, antizapadne stavove u svakom smislu. Jedna od njegovih bizarnijih teza je da su Srbi prisutni na Balkanu još od kamenog doba. Njegova politička parola je da Srbija nije na prodaju.

Sve ove desno radikalne političke opcije praktički su više-manje rezervni žetoni Aleksandra Vučića.

I na kraju ovog izbornog vodiča predstavimo i zeleno-lijevu koaliciju “MORAMO”. Koaliciju čine pokret Ne davimo Beograd, Otvorena građanska platforma AKCIJA i Ekološki ustanak, kao i velik broj aktivista i lokalnih pokreta.

Koalicija izlazi na parlamentarne, predsjedničke i lokalne izbore, od kojih jako puno očekuju u Beogradu.

Biljana Stojković, kandidatkinja koalicije za predsjednicu Srbije, jasno je dala do znanja da nije za članstvo Srbije ni u jednom vojnom savezu, pa ni u NATO-u, a kao predsjednica ne bi mogla potpisati neovisnost Kosova. Zalaže se za priznavanje istospolnih zajednica za “apsolutno jednaka prava, uključujući i pravo na imovinu, brak i djecu”.

Na beogradske izbore, na kojima je velika gužva, kao kandidat za gradonačelnika izlazi i proslavljeni košarkaški trener Dušan Vujošević, kao nositelj liste Socijaldemokratske stranke Borisa Tadića.

Aleksandar Vučić i njegovi naprednjaci ostaju najveći favoriti na ovim izborima. Iako je u politici, kao i u nogometu, sve moguće, kako sad stvari stoje, teško da itko može pobijediti Aleksandra Vučića na predsjedničkim izborima. On je toliko dominantan u medijima kao nitko prije u povijesti Srbije. Bilo kakav poraz za njega i njegovu stranku značio bi katastrofu u svakom pogledu. No zadnja riječ ipak je na biračima, pa treba pričekati 3. travnja.

Ipak, biti prava opozicija u Srbiji znači svakodnevno biti izložen najgorim napadima. Ovi su izbori i bitka za preživljavanje. Opozicija računa na dobar rezultat na parlamentarnim, možda čak i pobjedu na beogradskim izborima, što bi bio golem uspjeh, te u još nekim gradovima. Ako bi se to dogodilo, Srbija bi se vratila ravno u 1996. i 1997. godinu, kad je tadašnja srbijanska opozicija osvajanjem velikih gradova stvorila prostor za ono što se dogodilo 2000. godine, a to je rušenje režima Slobodana Miloševića. Kako god završila ova izborna utakmica, nakon ruske agresije na Ukrajinu više ništa nije isto, pa tako ni Vučićeva politika sjedenja Srbije na 500 stolaca. Manevarski prostor Srbije je sužen i EU više neće tolerirati ono što je srbijanskoj vanjskoj politici godinama dopuštala, a to je malo EU, malo Rusija, malo Kina. Sad je vrijeme jasnog zauzimanja strana.