Teklića je trenirao, Franko mu je nećak. Bogdan zna sve tajne

Dojmovi su pomiješani, sretan sam zbog prvoga gola u dresu Hajduka, ali ipak ne do kraja zbog toga što nismo pobijedili. Dugo sam se zagrijavao i kad sam ušao imao sam osjećaj da imamo Rijeku u šaci. Zabiti prvi gol u dresu Hajduka je nešto posebno, fenomenalan je osjećaj, i zbog toga bih ga posvetio svima koji su mi pomogli u karijeri, kazao je nakon Jadranskog derbija Hajdukov strijelac Tonio Teklić. 

Nije Tonio spominjao imena, no jedna od osoba koju su svi prepoznali u njegovim riječima je i Franko Bogdan, trener i vlasnik kluba Adriatic, u kojem je Tonio proveo najveći dio karijere, i iz kojeg je na koncu i prešao u redove Hajduka. Bogdan je jedan od onih koji su oduševljeni Teklićevim mogućnostima, ali je ujedno i njegov najveći kritičar. 

- Teklić je jedina prava ''desetka'' u momčadi Hajduka. On je plemeniti igrač iza koga klub mora stati, to vide svi koji se razumiju u nogomet. Nažalost, Oreščanin ga nije vidio, ne želim ovdje ulaziti u detalje te priče, to je njegova stvar, no imam dojam da se stvari malo po malo mijenjaju te da će nakon ovoga gola u Rijeci momak dobiti pravu minutažu - kaže Bogdan, koji je osim Teklića nogometno odgojio i Nejašmića te dvojicu igrača u B momčadi Šegu i Batarela. 

- Za mene je Tonio od svih njih najveći talent, ima pas, ima šut, sve vidi, igrač je koji potezom oduševljava. Treba biti iskren i priznati da je on još uvijek malo zaigran, da teži savršenstvu pa se ponekad zagubi. Ali ima potencijal da jednoga dana postane igrač poput recimo Dejana Računice na koga me podsjeća.

Tonio je debitirao prije točno dvije godine, Carrillo mu je dao priliku protiv Oriolika u kupu, skupio je u međuvremenu 14 nastupa, no svaki put je ulazio pred kraj utakmice s klupe. Prošli tjedan proslavio je 20. rođendan, a za njim je i burno ljeto. S Hajdukom je krenuo na pripreme u Sloveniju, no vrlo brzo je osjetio jaku bol u stomaku pa je hitno iz autobusa prebačen u zadarsku bolnicu gdje mu je operirano slijepo crijevo.

Dugo se tražio između B i A momčadi, no od kad je došao Damir Burić jasno mu je dao do znanja da na njega računa, a klub mu je nedavno produžio i ugovor sve do lipnja 2023. godine. U njegovoj igri bilo je u prošlosti puno uspona i padova, no od nedavno je sazrio, posvetio se radu i napokon mu je krenulo. 

- Vrijeme radi za njega, samo je pitanje koliko će klub stati iza njega i podržati ga - naglašava Bogdan, koji jako dobro pozna i drugog junaka ''Jadranskog derbija'' Franka Andrijaševića, koji mu je nećak, štoviše, po njemu je i ime dobio. 

- Franko se vratio u klub s kojim je postigao najveći uspjeh u karijeri, iako dugo nije nastupao odigrao je vrhunskom nivou i dokazao da itekako ima vrijednost. Žao mi je što je kod nas u Split percepcija da je on nekakav izdajnik, a prava je istina da on nije ni želio otići, nego ga se Hajduk rješavao i prihvatio ponudu Dinama kako bi sredili financije. Krivo mi je, zabio je šest golova Hajduku i nikad nije slavio, ni on, ni njegova obitelj nisu zaslužili da ih se vrijeđa. 

Bogdan vjeruje kako će ova sezona biti još jedna odskočna daska za njegovog nećaka te da će on sigurno uspjeti i u inozemstvu. 

- Mogao je on igrati i u Belgiji, ali ga nisu koristili na pravoj poziciji, na kojoj se proslavio u Rijeci. Silom prilika i protiv Hajduka je u drugom dijelu bio nešto lošiji zbog toga što je izlaskom Acostyja ostao sam u vrhu napada, a on nije taj. Zna se gdje je Franko najjači, zna se da ima vrhunski šut, da ima sjajnu tehniku te da manjak eksplozivnosti i brzine nadoknađuje nogometnom inteligencijom. Ova je Rijeka lošije od one Kekove i bit će mu teško, ali vjerujem u njega da će kroz HNL opet dokazati svoju vrijednost - zaključio je Bogdan.