Čuda ozdravljenja su jako, jako rijetka, a mogu se desiti svugdje, a to bi značilo da ovisi o čovjeku koji je tako ozdravio. Čovjek može biti samo potaknut od nekog drugog ili od mjesta ili neke zgrade i to je sve što se drugih tiče. U 12. stoljeću je samo uska grupa ljudi bila pismena i kako znamo, bili su učeni i na više jezika i na više područja. I napisano iz tog doba treba čitati između redova. Bilo što površno, nikada nikamo nije dovelo nikoga. Sada je 21. stoljeće, a to je bilo 12. i 13. stoljeće. Zar inteligencija koja nas sve drži na okupu bi samo na jednom komadićku naše planete dala jednog čovjeka koji bi mogao oživjeti mrtve tjelesno i i onda 8. stoljeća nikoga? Trgnuti, oživjeti tj. samo potaknuti ono čisto duhovno u drugom čovjeku je dostojno divljenja. I posebno. Prebacivanje svega na tijelo je površno i za neke svoje interese jer, zašto onda medicina o ljudima kao što ne npr. sveti Ante ne raspravlja? Šteta je što su samo rijetki u crkvenim krugovima usmjereni na čovjeka i duhovno.