Nakon što te nakon osam i pol godina mailom nabiju nogom dođe do razočaranja. Sin mi je napunio godinu dana i umro mi je otac, govori bivši golman hrvatske reprezentacije koji trenira u Zadru
MOTIVIRAN JE
Subašić: Još želim braniti. Zovu me, a možda se vratim u HNL...
Iako će se mnogima tako činiti, Danijel Subašić (36) nije u mirovini. Srebrni golman hrvatske nogometne reprezentacije iz Rusije brusi formu na treninzima u Zadru i čeka novi angažman.
- Treniram svaki dan, dobro se osjećam i sigurno bih volio igrati, imam još motiva i nisam spreman reći "zbogom". Iskreno, i zovu me pa ćemo vidjeti što će biti ovo ljeto. Možda nešto i u HNL-u, nije da forsiram, ali ne forsiram ni odlazak vani - rekao je Suba za Jutarnji list.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:54
Nije branio prošlu sezonu.
- Završio je ciklus nakon osam i pol godina u Monacu. Nakon što te poslije svega mailom nabiju nogom dođe do faze razočaranja. Sve mi se gadilo, nisam bio čist i jednostavno sam se maknuo. Iz nogometa, medija i svega. Mali mi je napunio godinu dana u to vrijeme i to me strašno punilo, a onda mi je i preminuo otac - kaže Subašić i dodaje:
- Sad imam 36 i s velikom đeljom i ljubavi idem na Stanove i Višnjik trenirati svaki dan. Kad me neki bivši nogometaši vide, kažu mi "Ti si lud!", ali što ću, još želim igrati, a zdravlje diktira sve. Sad treniram individualno, a kad bih došao u novi klub, odmah bih vidio koliko mogu.
Skupio je svega 44 nastupa za reprezentaciju, po nekima se možda i prerano umirovio. Ali on ne žali za time. San je, kaže, ispunio.
- Ono što smo doživjeli u Rusiji, i danas kad pogledam se ježim, i suze mi krenu. Ne volim gledati utakmice koje izgubim, tako da ni do danas nisam pogledao finale, no dođe ta utakmica u misli. Znam i dan danas da sam četvrti trebao braniti, pao na dupe kao u onoj "ajmo, djeco, čuč", da treći nisam vidio, da je prvi gol možda i stigao iz zaleđa, ali to nije bio faul i onaj penal kojeg nije bilo...
Gotovo je svaki dan na Stanovima i prisjeća se prošlih vremena. Pa i tragedije prijatelja Hrvoja Ćustića.
- Nismo se čuli Svetko i ja, a ja treniram tu ohoho mjeseci, i svaki se put naježim kada vidim Ćustinu sliku i obuzmu me trnci kada vidim taj prokleti zid... Ali baš i zbog njega Zadar treba biti jak, da gledamo našu djecu, kao što gledamo sad sve nas Zadrane, koji smo (bili) dogurali do reprezentacije. Da se Zadar, jer je to jedino normalno, ima čime ponositi. Nečim zdravim, pozitivnim i prosperitetnim - rekao je Subašić za Jutarnji list.
POGLEDAJTE I ČETVRTFINALE ARMAGEDONA:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
