Usamljenost više doživljavaju studentice nego studenti, a 20 posto ispitanih smatra da je sramota priznati da se osjeća usamljeno. Naime, 43 posto ih misli da bi drugima bili teret kad bi to priznali
Studenti se zbog pandemije osjećaju usamljenije nego ikad
Često mi je neugodno priznati da se osjećam usamljeno, jer mislim da se očekuje da se studenti uvijek zabavljaju, pogotovo otkada je počeo Covid i svi smo morali ostati kod kuće. Iako se sada ograničenja ukidaju, još uvijek mi je neugodno što se i dalje osjećam usamljeno, kaže 20-godišnja Kate iz Liverpoola.
POGLEDAJTE VIDEO: Pametni ljudi su sretniji kad su sami
Pokretanje videa...
Studentski dani se smatraju najzabavnijim trenucima u našim životima - ali to nije uvijek slučaj. Pandemija je učinila da usamljenost postane raširena među studentskom populacijom, a mladi se s tim teško bore.
Budući da su mnogi imali 'lažni početak' sveučilišnog života (online nastava), oni još uvijek osjećaju teret ovog iskustva u svom društvenom životu.
- Nedostatak intimnih ili 'stvarnih' veza znači da sam se često borila s osjećajem usamljenosti, čak i kada sam okružena s mnogo ljudi. Zbog toga sam se osjećala vrlo nepovezano s društvom i životom. Premještanje fakulteta na internet učinilo je da se i ja osjećam zarobljeno u spavaćoj sobi. Nisam uspjela steći mnogo prijatelja, pogotovo tijekom prve godine. Čak i otkako su ograničenja ukinuta, moja usamljenost je i dalje tu. Osjećam se kao da sam propustila prilike koje se nikad neće vratiti - ispričala je Kate.
Teško joj je priznati da se tako osjeća pred prijateljima i obitelji zbog ideje da bi se, otkako su ograničenja ukinuta, 'trebala' ponovno osjećati normalno.
Ideja da će se, kada dođe 'Dan slobode', život odjednom vratiti u normalu, bila je nada za mnoge ljude. No, Kate, kao i mnogi drugi, znaju da se ta željena sloboda nikada nije ostvarila.
- Još uvijek imam osjećaj usamljenosti, što nisam očekivala i zbog toga je još teže pričati. Nisam rekla mnogima - dodaje.
Studija koju su proveli Four Nine, prvi izdavač na društvenim mrežama za žene, i YouGov, otkrili su da se 41 posto redovnih studenata osjeća usamljenije sada nego prije pandemije.
To je iskustvo koje više doživljavaju studentice nego studenti, a 52 posto ispitanih djevojaka reklo je da im je neugodno govoriti o tom problemu.
Osim toga, 20 posto ispitanih smatra da je sramota priznati da se osjeća usamljeno, a 43 posto se brine da bi drugima predstavljali teret ako bi se otvorili.
Naravno, to ima negativan utjecaj na mentalno zdravlje studenata, a više od dvije trećine vjeruje da je to slučaj i za njih same.
Dr. Linda Papadopoulos, koja podupire kampanju Four Nine New Year's Revolution je rekla da usamljenost može duboko utjecati na ljudska bića, pogotovo jer smo mi 'inherentno društveni i stoga su povezanost i interakcija temeljna ljudska potreba koja je temelj za fizičko i mentalno zdravlje'.
- Postoji nekoliko studija koje sugeriraju da usamljenost i nedostatak društvene povezanosti mogu imati dubok utjecaj na dobrobit i mentalno zdravlje, što često dovodi do veće socijalne izolacije kao sredstva za suočavanje – stvaranje začaranog kruga iz kojeg je teško izaći. Konačno, proživljavanje pandemije, koja zapravo zahtijeva samoizolaciju od ljudi, značilo je da smo potaknuli vrstu socijalne anksioznosti koja ne samo da se hrani u usamljenosti, već ima potencijal otežati ponovni angažman s drugima - objasnila je.
Usamljenost je utjecala i na Amy, 19-godišnju studenticu iz Nottinghama. Tu se ne radi se samo o druženju, već je to je utjecalo i na njezinu mrežu podrške.
- Nije mi bilo ugodno razgovarati ni sa kim o stvarima koje su me zabrinjavale, što je u konačnici rezultiralo padom mog samopouzdanja - rekla je.
- Od pandemije se osjećam usamljenije, što je bilo pojačano time što sam studirala od doma i tako sam većinu svog dana provodila u malom stanu. Pomalo je to popustilo kako su ograničenja Covida ukinuta, ali i dalje sam usamljena i redovito ostajem kod kuće. Jednom kada se pojavi osjećaj usamljenosti, teško ga se otarasiti - dodala je.
Amy je također ispričala kako može biti dosta neugodno osjećati se usamljeno kao student.
- Sada sam odrasla osoba i osjećam se kao da bih trebala biti neovisna, zbog čega je teško priznati osjećaj usamljenosti drugim studentima, ali osjećam da su mnogi od nas u istom košu. Naše sveučilište nudi pomoć studentima kao što su mirna područja i ljudi s kojima se može razgovarati, no to također može biti neugodno i vrlo je stigmatizirano među studentima - završila je.
Tijekom životne faze u kojoj je društveni utjecaj sve, priznati osjećaj usamljenosti može djelovati zastrašujuće. Neki smatraju da se ne radi dovoljno kako bi se podržalo one koji se osjećaju usamljeno, a s tim se slaže 59 posto ispitanih u prethodno spomenutoj anketi. Iako se rijetko govori o usamljenosti, to je čest emocionalni simptom u posljednje dvije godine.