Nestvarno mi je uopće pomisliti da Borisa više nema, da nije među nama. Bio je poseban, drugačiji, pun života, optimizma. Kada bi ušao u prostoriju, promijenio bi kompletnu energiju, piše nam pjevačica Minea
Srce mu je disalo za estradu. Bio je šarmer i uvijek 'zrihtan'
Mislima se vraćam u 1995. i moj prvi javni nastup na Dori, s pjesmom 'Good boy'. Tada još nisam bila svjesna tko je u stvari Boris Šuput i koju privilegiju sam imala što je baš on moj prvi menadžer. Tada su svi željeli raditi s njim, no on je birao.
Ni danas ne znam što je presudilo da je izabrao mene, iz mnoštva poznatih i nepoznatih glazbenika on je odlučio sa mnom, 17- godišnjakinjom, graditi karijeru. Tada, na Dori, bio je uzbuđeniji od mene, sjećam se kako je isplanirao svaki detalj i ništa nije prepuštao slučaju.
Pa čak i to da je uskladio boje cijeloga tima. Kao da je jučer bilo... Plesači i ja smo imali ljubičasto crne kostimiće, a on je sebi dao sašiti ljubičasti sako. Zafrkavali su ga kolege, ali je on je bio ponosan!
Nestvarno mi je uopće pomisliti da Borisa više nema, da nije među nama. Bio je poseban, drugačiji, pun života, optimizma. Kada bi ušao u prostoriju, promijenio bi kompletnu energiju, razveselio i nasmijao sve i svakoga, bio je veseljak i širio pozitivu. Zaista je volio život i uživao u njemu, srce mu je disalo za estradu, a pogotovo za nas s kojima je radio. Brinuo se o meni kao o svom djetetu.
I svoju obitelj je neizmjerno volio, poštivao je svoju suprugu, često mi je znao reći da je sretan što ju ima. Uvijek je bila uz njega, kao prava dama tu negdje po strani, bez nametanja, cijenio je to. Boris je bio veliki šarmer i uvijek je držao do svog izgleda. Pazio je na sve detalje, bio uredan i 'zrihtan'. I sada ga vidim kako se u autu vozimo na gažu, a on iz pretinca vadi parfem i miriši se. I ja sam još dva dana mirisala po njemu jer nije štedio .
Da nije bilo Borisa, pitanje je bi li se uopće bavila glazbom i ušla u svijet estrade. Omogućio mi je da uživam u glazbi i radim to što volim. Govorio mi je da moram uvijek biti iskrena jer publika to osjeća. Na meni je bilo da pjevam, brinem o svom glasu, odlazim na satove pjevanja.
Kada dođem na koncert da uživam na bini i dijelim tu sreću s publikom, a on se brinuo za sve drugo, nije me zamarao ničime. Sve je organizirao i držao pod kontrolom. Nikada nisam znala za probleme jer me je štitio od njih, nije želio da ista loše utječe na mene. Takav je bio Boris!
Često mi je, kasnije kroz karijeru, falila ta njegova 'očinska' zaštita, sigurnost. Tražila sam je nesvjesno u drugima. Fasciniralo me koliko je bio sposoban, mogao je bilo koga bez problema uvjeriti da je crno bijelo, uvijek je znao što radi i nikada nije posustajao!
I ako su možda neki bili zavidni, svejedno su ga cijenili. Imao je 'filing' za biznis i znao je učiniti nemoguće. Volio je moj osmijeh I puno puta mi je znao reći da ga nikada ne smijem skinuti s lica jer je taj osmjeh moj zaštitni znak. Puno sam se smijala s Borisom i zbog njega!
Nedostajat će mi neizmjerno i hvala mu za sve! Na estradi, koju je toliko volio i za koju je živio, sve ove godine osjeća se neka praznina od kada se razbolio. Nikada nitko neće moći popuniti tu prazninu jer je bio poseban i jedinstven.