Dolazak Petra Bočkaja na Maksimir donio je nove mogućnosti Željku Kopiću za toliko deficitarnu poziciju lijevog bočnog. Uvijek je bila prilično nezahvalna, ali mnogi vjeruju da je Pero Bombardero pravi čovjek za to
Zašto je Bočkaj stigao? Evo kako bi sad Dinamo trebao izgledati! Malo je lijevih bekova uspjelo
Senzacionalnim transferom Petra Bočkaja u redove Dinama otvoren je zimski prijelazni rok u HNL-u, koji će, prema svemu sudeći, biti iznimno sadržajan i zanimljiv kako navijačima, tako i neposrednim promatračima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Jer akcije ne nedostaje i već se pregovara ispod radara, radi se na pojačanjima za nastavak prvenstva. Najuzbudljivijeg otkako je hrvatske nogometne lige.
Dolazak Petra Bočkaja na Maksimir, odnosno povratak u Dinamo odakle je u zaprešićki Inter otišao kao junior, donio je nove mogućnosti Željku Kopiću za toliko deficitarnu poziciju lijevog bočnog, koja Dinamo muči već sezonama.
Pa bi prvi sastav 'plavih' u nastavku sezone trebao izgledati ovako:
Livaković - Theophile, Šutalo, Franjić - Ristovski, Mišić, Ademi, Bočkaj - Ivanušec - Oršić, Petković
Naravno, Željko Kopić cijeni i koristi formaciju 3-4-1-2, no ona će biti podložna promjenama u udarnom sastavu ovisno o formi i rasporedu. Pa se tako sa sigurnošću može očekivati i Andrića u vrhu, kao i Lauritsena ili Perića u zadnjoj liniji kao članove najjače moguće postave.
Bočkaj je dolaskom donio prijeko potrebnu silinu na lijevom boku iako je primarno krilni igrač. No, itekako je polivalentan pa se tijekom karijere odlično snalazio na svim mogućim pozicijama - od krila i sredine do defenzive.
Kopić bi tako Bočkaja trebao koristiti upravo na poziciji s koje bi mogao polučiti sjajne izvedbe. Bila bi to pozicija lijevog 'wing backa', igrača koji bi obavljao obrambene zadatke na lijevoj strani, ali imao tu slobodu vinuti se visoko tijekom napada, ulaziti u sredinu...
Samim time Bartol Franjić vratio bi se iskonu i u momčadi Dinama konačno zaigrao na mjestu stopera što mu i jest prioritet. Prvenstveno je stoper, a tek onda sve ostalo.
Maksimirska publika uvijek je kritički gledala na tu kobnu poziciju lijevog bočnog pa je mali broj igrača uistinu zadovoljio Dinamove navijače. Prošle sezone to mjesto popunjavao je Joško Gvardiol i bio izvrstan, prije njega tamo su igrali Borna Barišić i Josip Pivarić iako je u svojem mandatu u Dinamu češće nailazio na kritike nego pohvale.
Luis Ibanez bio je miljenik publike, a lijevog bočnog dobro je popunjavao i Leandro Cufré. Ranije, Mirka Hrgovića Bad Blue Boysi nikako nisu htjeli prihvatiti pa su s vanjske strane maksimirskog stadiona, gdje je sjeverna tribina, objesili i lutku na napuhavanje s njegovim dresom.
Dobru rolu na lijevom beku imao je Hrvoje Čale, kojeg je upotpunjavao Carlos. Danijel Pranjić, Edin Mujčin kao priučeni bek, Kristijan Polovanec... Mjesto lijevog bočnog u Dinamu uvijek je bilo prilično nezahvalno pa ostaje za vidjeti koliko je Petar Bočkaj dorastao zadatku. Mnogi vjeruju da jest.
Lijevi bekovi u Dinamu (novije doba):
Damir Krznar, Kristijan Polovanec, Mario Čutura, Renato Pilipović, Boris Leutar, Boštijan Cesar, Edin Mujčin, Danijel Parnjić, Danijel Hrman, Hrvoje Čale, Carlos, Mario Cvitanović, Mirko Hrgović, Luis Ibanez, Denis Glavina, Leandro Cufre, Leonard Mesarić, Josip Pivarić, Ruben Lima, Mario Musa, Josip Šimunić, Alexandru Matel, Borna Barišić, Borna Sosa, Jan Lecjaks, Marin Leovac, Joško Gvardiol, Marijan Čabraja, Francois Moubandje, Bartol Franjić, Daniel Štefulj, Petar Bočkaj