'U Hajduku sam bio jedan od najspremnijih. Tu sam zadnji'

Priča o odlasku Elvira Malokua iz Hajduka u redove španjolskog drugoligaša Gimnastic iz Taragone trebala je biti još jedna priča o propalom talentu iz Hajdukove omladinske škole. Elvir je doveden iz Rijeke s velikim očekivanjima, a tri godine kasnije otišao je praktično bez odštete i bez prave prilike da dokaže koliko zna i može. I to ne samo u Hajduku, nego i u mladoj reprezentaciji. No nakon Elvirovih prvih utakmica u novom klubu, čini se kako je ipak u pitanju još jedna loša procjena Hajdukove struke.

Elvir je bio jedan od najtalentiranijih igrača u svojoj generaciji, cijenjeni talijanski dnevnik Corriere delo sport uvrstio ga je uz bok Mateu Kovačiću, Alenu Haliloviću i Anti Čoriću među 40 najboljih mladih igrača na svijetu. Bio je i jedan od najboljih pojedinaca Hrvatske reprezentacije na U-17 SP u Emiratima... I kad se očekivalo da eksplodira, jednostavno više nije dobio pravu priliku. Iako je odigrao čak 89 utakmica u dresu Hajduka, te postigao 9 golova, Elvir nikad nije odigrao dvije utakmice u punoj minutaži za redom, te na svojoj prirodnoj poziciji na lijevom krilu!?

Ubrzo su izostali i pozivi izbornika U-19 i U-21 reprezentacija i Elvir je tek u rijetkim prilikama koje je dobivao podsjećao na svoj veliki talent. I sve bi bilo u redu da je iza odluke da nije dovoljno kvalitetan igrač za Hajduk i reprezentaciju netko stajao. Ne, takvu procjenu nitko nikada nije dao, jednostavno su ga pustili da ode.

Prije dva dana Elvir je odigrao cijelu Kup utakmicu protiv Numancije, te je u produžetcima asistirao za pobjednički gol svoje momčadi.

'Ovdje sam bio jedan od najnespremnijih'

- Sretan sam da ne mogu biti sretniji, Tarragona je raj za mladog igrača. Kad sam dolazio, vjerovao sam da sam fizički spreman, te da će mi problem biti tehnika. No bio sam u krivu. Ja sam u Hajduku bio jedan od najspremnijih, a ovdje su svi bili 30% ispred mene. Morao sam dodatno raditi na podizanju fizičke spreme, vježbama ispravljati nedostatke u držanju i trčanju, i tek nakon dva mjeseca sam na potrebnom nivou - ispričao nam je krilni napadač Gimnastica, koji će se i ove godine boriti za vrh ljestvice u španjolskoj Segundi. 

Iako je iz Hajduka otišao nesretan, od kluba se oprostio biranim riječima. 

- Puno je tamo poštenih ljudi, nemam zamjerki ni na njih, ni na suigrače, a ni na navijače, koji su me uvijek podržavali. Naravno, bilo je i u klubu i u HNS-u onih koji su mi željeli loše, no sada nije vrijeme za velike riječi. Sve je to iza mene, samo me ojačalo da budem spreman za nove izazove. 

Španjolskom je oduševljen. 

- Ljudi su perfektni, lijepo su me primili, a brzo sam se navikao i na njihov mentalitet i prehranu. Nikad nisam za ručak jeo toliko mesa i ribe. Promijenili su mi prehranu 100%, sve kontroliraju, svako jutro u klubu je vaganje i mjerenje masnoće. Ako nisi u gabaritima koje su oni odredili kazna je 2.000 eura. Teško je, svaku večer me uhvati kriza. Pojeo bih nešto slatko ili popio sok, ali ne smijem. Pola šnite crnog kruha, voće i voda.

Maloku je potpisao na četiri godine, plan je da nakon prve godine prilagodbe u drugoj postane standardan, a onda bi trebao u neki od klubova s kojima Gimnastic ima dobre odnose poput Celte, Seville... U međuvremenu bi trebao odlučiti i za koju će reprezentaciju igrati.

'Vidjet ću za koju reprezentaciju ću igrati'

- Za Hrvatsku sam igrao, ne bih imao ništa protiv da zaigram opet. Zvali su me par puta iz Albanije ali se zbog obaveza u Hajduku nisam odazvao, a sada se otvara i opcija Kosova. Vidjet ćemo, odluku ću donijeti uskoro sa svojim prijateljima i zastupnicima, obitelji Derviši i Mladenom Vučetićem, koji vode računa o tome. Uz njih moram spomenuti i obitelj Majić iz Splita. Pogotovo Branka, koji mi je jako puno pomogao dok sam igrao u Hajduku, kao i gospodu Bradarića i Zulima, te Ivanu Porobiji koji mi je jako pomogao pri transferu u Gimnastic.

Nedostaju mu obitelj i prijatelji, iako se često čuje s bivšim suigračima.

- Ohandza, Bašić, Vojković se redovito jave, a čujem se ponekad i s ostalima. Malo me hvata nostalgija, problem je i jezik jer malo ljudi ovdje govori Engleski, ali se nekako snalazim. Većinu vremena sam u klubu ili s djevojkom, a uskoro mi dolaze i roditelji. Tko zna, možda i brat Trojan krene mojim stopama i dođe ovdje, da opet budemo skupa.