Što je sve Jakobušić zapisao u Strategiji, a koliko je od toga do sada ostvareno. Malo i ništa...

"Imamo Strategiju"

Uzviknuo je to krajem listopada 2021. godine predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić nakon što je stavljena točka na zadnju rečenicu dokumenta koji su zazivale i sanjale mlađe generacije navijača Hajduka, a koji je izradio u suradnji s najbližim suradnicima i konzultantskom tvrtkom Deloitte. Baš kao što bijeli dim nad Sikstinskom kapelom signalizira izbor novog Pape, tako je i Jakobušićeva objava trebala ohrabriti navijački put koji je u Strategiji vidio važan dokument, svojevrsnu definiciju načina izlaska iz krize, kao i puta kojim klub treba kročiti u bolju budućnost.

Pokretanje videa...

01:36

Poljud | Video: Tomislav Gabelić/24sata

BENEFITA JE NEKOLIKO Evo zašto je Hajduku važno proći Dinamo u polufinalu Kupa

Pa iako je Strategija i te kako važan dokument za život kluba, ona naravno nije "Sveto pismo", nego okvir po kojem će se planirati budući potezi i mjeriti uspjesi, odnosno ispunjenje zacrtanih ciljeva. Strateški okvir donesen je za razdoblje 2021. - 2027. godine i zgodno je provjeriti kako stvari stoje danas, nakon tri i pol godine, i to u sva tri segmenta obuhvaćena strategijom, sportskom, financijskom i poslovnom.

Prema Strategiji Hajduk do 2027. godine mora dva puta osvojiti prvenstvo, dok u ostalim sezonama moraju biti najmanje drugoplasirani. Uz to, trebaju barem jednom osvojiti Kup, unaprijediti međunarodnu konkurentnost kluba kako bi se Hajduk podigao sa 140. mjesta do 90. mjesta na UEFA ljestvici klubova. Također je kao cilj zacrtan jedan nastup u skupinama Lige prvaka, jednom Europske lige i tri puta Konferencijske lige te jednom ući u osminu finala Konferencijske lige. Treba stabilizirati igrački kadar s nogometašima koji će imati prosjek od 24 – 26 godina starosti, a svake sezone treba promovirati dva juniora u širi izbor prve momčadi. 

Trenutno prolazno vrijeme ne ostavlja puno prostora za optimizam. Hajduk od donošenja Strategije nije osvojio nijedno prvenstvo, trenutno su treći na prvenstvenoj ljestvici, a klub ne da nije napredovao, nego je u međuvremenu dodatno skliznuo sa 140. na 155. mjesto na UEFA ljestvici klubova. Od pet zacrtanih plasmana u skupine Lige prvaka, Europske i Konferencijske lige nijednom nisu bili ni blizu plasmana, kao što nisu ni blizu zacrtanom prosjeku godina prve momčadi jer početna postava redovito prelazi zacrtani okvir.

Jedini dio sportskog segmenta koji je Hajduk ispunio, pa i prebacio plan, su dva osvojena Kupa, s tim da je i u ovoj sezoni u igri za Rabuzinovo sunce, treće u nizu. Dobronamjerno bi mogli priznati kako su u prvu momčad promovirana dva juniora, premda, i o tome bi se i te kako dalo pričati. U prošloj sezoni Hajduku se dogodio Niko Sigur, koji nije bio ni u najširim planovima trenera i sportskog direktora, ali je spletom okolnosti dobio priliku, objeručke je prigrlio te isključivo zahvaljujući vlastitoj kvaliteti i upornosti i iskoristio. U ovoj sezoni su na sličnom putu Dominik Prpić i Šimun Hrgović, koji također nisu bili ni u najširim planovima, ali su u samoj završnici sezone neplanirano dobili prilike zbog velikog broja ozlijeđenih igrača.

Bolju sliku odnosa prema mladim igračima dobit ćemo uvidom u klubove u kojima igraju i koliku minutažu ima većina juniora koji su prije manje od godinu dana igrali Finale Lige prvaka mladih. Većina ih je na kaljenju u Radomlju i Solinu, fenjerašima koji su blizu ispadanja. Misterija je kako je netko na drugom katu Poljuda zamislio da se mladi igrači, koji bi sutra trebali nositi igru šampionske momčadi Hajduka, kale u momčadima koje se grčevito bore za goli život i opstanak u ligama koje su kvalitetom daleko ispod HNL -a!?  

U Strategiji je navedeno i da bi Hajduk morao imati budžet od barem 20 milijuna eura kako bi zapisani ciljevi bili ostvarivi, no budžet je u međuvremenu nabujao i preko 30 milijuna eura, s naknadama za najplaćenije igrače koje prelaze i nezamislivih milijun eura po sezoni, a ciljevi i dalje izmiču. U međuvremenu je klub upisao i godišnji minus od 12.5 milijuna eura, akumulirani i puno više, i pitanje je kad će i kako Hajduk stabilizirati financije, bez obzira na transfer Luke Vuškovića u Tottenham. U 2024. bi se mogli pokriti prodajom Sigura, Pukštasa, Sahitija..., ali u 2025. bi moglo biti problema.

Kao cilj je postavljeno i da u prvoj momčadi preko 50% igrača budu iz vlastitog pogona a 20% iz regionalnog okruženja, ali dovoljno je baciti pogled na prvu momčad i pojedinačni broj nastupa da se vidi koliko je to daleko od plana. Pogotovo  naputak da igrač iz inozemstva može doći na Poljud samo ako takav profil igrača ne postoji u klubu. Bilo je na predstavljanju strategije govora i o potrebi poboljšanja infrastrukture, ali kao što smo već nedavno pisali, najavljena izgradnja kampa u Divuljama je zapela, više se ne spominje ni projekt obnove Starog placa, a kao nova ideja u suradnji s gradskom vlasti prezentirana je izgradnja stadiona na Brodarici, koja je za sada samo u planovima, a tako će vjerojatno i ostati.  

Naravno, nije sve tako crno, aktualna uprava kluba napravila je jako puno pomaka u van sportskim segmentima, kako u segmentu marketinga i znatnom povećanju prihoda, rekordnom broja gledatelja i članova..., no koliko god ti uspjesi bili ohrabrujući i za svaku pohvalu i divljenje, oni ne mogu biti ključni jer ne mogu pokriti nabujale troškove poslovanja kluba. Bez obzira na sve rekordne prihode Hajduk u ovakvom obliku može funkcionirati isključivo ako je rezultatski uspješan i ako igra Europu, ili ako redovito transferira mlade igrače u inozemstvo. U protivnom će se u proračunu svake godine pojavljivati rupa od desetak milijuna eura.

I to je začarani krug iz kojeg Lukša Jakobušić sa suradnicima za sada ne pronalazi izlaz. Ako igraju mladi, izostaje rezultat, ako igraju iskusni, nemaju koga prodati... Pri sastavljanju aktualne momčadi, koja je napokon trebala osvojiti naslov prvaka i zaigrati ozbiljnu ulogu u Europi, čelnici kluba svjesno su zanemarili sve što je zapisano u Strategiji. I financijsku održivost kluba, i broj stranaca, i godine starosti igrača, i promociju juniora koje je trebalo uvrstiti u prvu momčad i pripremiti za neku buduću prodaju... Jakobušić je kupovao sve što se pojavilo na tržištu, svjesno zanemario Strategiju i ušao u rizik koji mu se, kako danas stvari stoje, neće isplatiti. Da je kojim slučajem osvojio prvenstvo ili zaigrao skupinu Konferencijske lige, bila bi to lijepa priča, ovako će sezona po svemu sudeći biti neuspješna, a Strategiju će prekriti prašina zaborava, ostat će tek mrtvo slovo na papiru kojeg se nitko ne drži, čak ni onaj koji ju je napisao.