Spektakularni Boysi: Pjesma i šalijada uz stihove Haustora

Dugo, baš dugo, se u Maksimiru čekala ovakva večer. Klasični spektakl. Ili jednostavnije, nogometna ludnica. Proteklih mjeseci često smo pisali kako je na Dinamovoj utakmici bila prava ludnica, no utakmica sa Šahtarom sve je otišlo korak dalje. Ili dva, kako god hoćete.

Pokretanje videa...

03:30

Na utakmici s Atalantom Bad Blue Boysi su razvili transparent "Postoji mjesto gdje mogao bih stati, visoko dignuti ruke i .pjevati našu pjesmu". To su stihovi pjesme "Šal od svile" od Haustora. Protiv Šahtara razvili su tisuće šalova, kao u dobra stara vremena i opet posegnuli za stihovima iz pjesme Haustora. Ovaj put odlučili su se za stih " Neka s moga vrata vijori šal, ja sam slobodan".

Prije toga razvili su transparent " "Zbog šala u zatvor?! Cilj još jedne izmjene zakona: rušenje navijačkog pokreta", referirajući se na prijedlog zakona o zabrani unošenja na stadion majica s kapuljačom, šilterica, marama i ostalih predmeta s kojim bi se mogli maskirati. 

Velike gužve oko maksimirskog stadiona počele su oko 17 sati, a utakmica je počela u - 21 sat. Obližnji kafići bili su prepuni 'modrih' navijača, svi su disali kao jedan. Nije bilo nerede, incidentima ni blizu. Samo pozitiva i optimizam, vjera kako Šahtar može pasti. 

Već sat vremena prije početka utakmice stadion se počeo puniti, niti kiša nije mogla uništiti ovaj spektakl. Ovu vjeru, ovaj optimizam. Pola sata prije utakmice ispod južne tribine svoja su razmišljanja o današnjoj utakmici iznijeli Jerko Leko, Lovro Majer, Valent Sinković i velika nada mlade momčad Edin Julardžija, svi su bili uvjereni kako Šahtar ovoga puta ne može 'preživjeti' Maksimir. 

Na tribinama je uz Dinamo bila cijela Hrvatska, pa i sve susjedne zemelje. Samo na istočnoj tribini, pardon prepunoj istočnoj tribini, vidjeli smo transparente iz Zaprešića, Ogulina, Sulnja, Đakova, Gospića, Perušića, Ljubljane, Podgorice, Siraća, Odžaka, Orahovice, Širokog Brijega, Slatine, Brotnja, Cerne, Rame, Novog Marofa, Senja, Jarmine... ma odasvud, uz svu ispriku onima koje nismo naveli. Bilo ih je previše.

Za Dinamo se već prije utakmice navijalo sa sjevera, istoka, zapada, ali i s južne tribine, a na to i nismo navikli. Ne u Maksimiru, ne na utakmicama Dinama. Svi su disali kao jedan, svi vjerovali u pravi rezultat. S pravom, ova momčad Nenada Bjelice postavila je neke nove standarde, svima dokazala kako Dinamo može i s velikima. 

Negdje 15-ak minuta prije početka utakmice na svim tribinama su se zaorile zastavice, navijači na sjeveru su ponosno u zrak podigli šalove. Maksimiru je bio krcat, istok je 'gorio', sjever nikada i nije upitan, prazan je ostao tek mali djelić juga. Posljednjih godina najveća navala na nekoj europskoj utakmici Dinama bila je u srpnju 2011. godine, Dinamo je tada u 2. pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka 'pomeo' (3-0) Nefči. Pred 33.300 gledatelja. Ni sada brojka nije zaostajala, dapače...

Prije same utakmice atmosferu su podigli već legendarni Samoanci koji su, uz pomoć prepunog Maksimira, zapjevali 'Kako je dobro vidjeti te opet', a onda su na travnjak izašli i igrači obje momčadi. Sjever je krenuo žestoko, a i hladnoća je dala svoje, rijetki su mogli ostati sjediti na svojim stolcima. Krenula je pjesma, krenuo je i Dinamo. Žestoko, jako, na pobjedu...

Šahtar se odmah dominantno postavio u Maksimiru, već u ranoj fazi Ukrajinci su se postavili muški, pokazali kako i oni razmišljaju samo o punom plijenu. I poveli su već u 13. minuti, no navijanje sa sjeverne tribine nije posustajalo, Alan Patrick je zabio, ali time samo dodatno 'razbudio' sve Dinamove navijače...