Oproštaj velikana: Posljednji su put zaigrali Vori i braća Valčić

U kultnoj Kutiji šibica, u jednoj od oaza zagrebačke sportske romantike, bila je ovo večer za oproštaje. U podnožju dvorane krčkao se roštilj, kao pozdrav jednoj neobičnoj sezone, a dolje na parketu trojica rukometaša igrala su svoje posljednje minute. PPD Zagrebu u goste je došao Nexe, u rezultatski nevažnoj utakmici, ali njima trojici će ovih 60 minuta ostati u sjećanju kao konačni zbogom igračkoj karijeri.

Posljednji put publici je kao igrač mahnuo Igor Vori, čovjek koji se prometnuo u instituciju hrvatskog rukometa, klupsku legendu. Suze su se, naravno, skrivale u kutu oka.

- Mogao bih puno pričati o svemu što sam prošao, ali reći ću samo jedno veliko hvala svima. Obitelji, navijačima... I vidimo se u nekoj drugoj priči! - emotivno je poručio Vori.

Velika karijera prožeta uspjesima, medaljama i trofejima s klubovima i reprezentacijom je i iza Tončija Valčića, nekad opasnog šutera koji je u mirovinu otišao kao magistar obrane. I koji će za par dana navršiti 40 godina... 

- Nema veće sreće nego ovako završiti karijeru, sa svojim bratom i jednim Igorom Vorijem. Presretan sam i ponosan na sve ove godine, na sve što sam pokazivao u klubovima i reprezentaciji. Hvala svim suigračima, trenerima i navijačima... Malo mi je možda žao što nisam zabijao više golova zadnjih godina, ali kao obrambeni igrač sam i počeo karijeru, red je bio da je tako i završim. A ni rame nije dalo - kazao je Tonči.

Otišao je u mirovinu i njegov šest godina mlađi brat Josip, zvani Joso, zet Zorana Gopca, ali i dečko koji je s godinama izrastao u jako dobrog, uvijek korisnog klupskog igrača, dovoljno dobrog da uvijek pleše negdje na rubu reprezentativnog društva.

- Teško je bilo odigrati ovu zadnju utakmicu, jako emotivno. Sinoć nisam mogao ni spavati, vrtio sam se u krevetu i razmišljao o svemu, nekoliko puta pomislio da se možda predomislim, ha, ha... Ali to je normalno, čak i tijekom utakmice mi je prošlo kroz glavu da mi se još igra. Ipak, mislim da sam dobro odlučio. Lijep je ovo događaj, pogotovo jer smo se brat i ja oprostili zajedno - rekao je treći Zagrebov umirovljenik.

Dodaju li se tim umirovljenjima i odlasci Domagoja Pavlovića, Davida Miklavčiča i Dobrivoja Markovića, još trojice igrača koji su se ove večeri oprostili od PPD Zagreba, jasno je da klub koji je upravo osvojio svoj 27. naslov prvaka države otvara novo poglavlje.

- Sljedeće sezone naša će momčad biti mlađa, brža, poletnija - najavio je generalni menadžer Božidar Jović, usput otkrivši i planove za poziciju trenera.

- Mi s Linom Červarom imamo dogovor da nakon ovih dviju kvalifikacijskih utakmica protiv Crne Gore sjednemo i definitivno se dogovorimo. Vjerujem i nadam se da će on biti naš trener sljedeće sezone. U stožeru će mu sigurno biti Tonči Valčić, a nama u kancelarijama pomoći će Joso Valčić, koji već tri tjedna obnaša funkciju sportskog direktora - kazao je Jović.

Dakle, Zlatko Saračević, trener koji je izvukao sezonu, čovjek koji je najzaslužniji za činjenicu što u klubu mogu reći "sezona je bila turbulentna, ali ostvarili smo sve ciljeve", na kraju je izvisio. Zbog licencije ili nekog drugog razloga, na kraju nije ni važno. Postoji opcija da i Sarač ostane u klubu, u ulozi pomoćnika Line Červara, što je donedavno bio i u reprezentaciji.

Roster je, tvrde u klubu, formiran - dolaze lijevo krilo Mandić, lijevi vanjski Potočnik, srednji Jotić i Vistorop, desni vanjski Potić i pivot Burić - ali jednog se igrača i dalje čeka.

- Halil Jaganjac još nije otpao. Razgovarali smo s njegovim bratom, ujedno i menadžerom, znamo da i Halil ima veliku želju doći u Zagreb, ali zasad se nismo uspjeli sve dogovoriti s čelnicima Metalurga. Vjerujem da ćemo kroz desetak dana znati više i o tome - istaknuo je Božo Jović.

Večer oproštaja bila zapravo samo početak neke nove ere. A ovu je Sarač završio majstorski, sa sedmorkom od igrača koji odlaze - na krilima Marković i Miklavčič, na crti Vori, na vanjskim pozicijama Tonči Valčić, Pavlović i Josip Valčić. Zadnji gol zabio je, pogađate, Tonči Valčić. I protivnici su se maknuli, golman pomogao, samo da Tonči zabije i posljednji put... Sretno u penziji, momci!