Uvijek kažem da je najveće zadovoljstvo u žiovtu činiti stvari za koje ljudi kažu da ne možete. To je moj moto, reći će danas 277. tenisačica svijeta, Francesca Jones, koja pati od rijetkog sindroma zbog kojeg ima samo 15 prstiju. Ovaj je tjedan nastupila u Zagrebu
'Nemam čak pet prstiju, svašta su mi govorili zbog toga, ali planiram osvojiti svjetski vrh'
Imam četiri prsta na svakoj ruci, tri na desnoj nozi i četiri na lijevoj, a imam čak i manje zuba od većine ljudi.
POGLEDAJTE VIDEO: Francesca Jones, tenisačica s 15 prstiju
Pokretanje videa...
Sve što je nabrojala Francesca Jones (20), posljedica je rijetkog sindroma zvanog Ektrodaktilija-ektodermalna displazija (EEC), odnosno rascjep prstiju, koji bi od sporta uopće, ne samo profesionalnog, odgovorio mnoge, ali nije ovu mladu Britanku koja s čak pet prstiju manje na svom tijelu igra - tenis. I ne samo da igra, već ozbiljno grabi prema vrhu, a jedna od stanica u usponu ovog joj je tjedna bio Zagreb Ladies Open na Ravnicama gdje je u četvrtfinalu predajom Terezi Mrdeži završila nastup. I to baš dan uoči 20. rođendana.
- Uvijek kažem da je najveće zadovoljstvo u životu činiti stvari za koje ljudi kažu da ne možete. To je moj moto. Mislim da nikoga ne bi trebala sputavati tuđa mišljenja - reći će danas 277. tenisačica svijeta.
Ne samo da ima manjak prstiju, što je u sportu kakav je tenis ogroman hendikep, Fran ima i manju desnu šaku, ali čak i da ne znate ni za jedan podatak, nikada ne biste ni rekli da ima ikakav hendikep gledajući kako moćno udara lopticu.
Odselila u Barcelonu s devet godina
- Ljudi kažu da ne mogu pravilno uhvatiti reket, mnogi su me i kritizirali i govorili svakakve stvari, ali to me je samo još više motiviralo. Doduše, nekad mi se slomi nokat jer moram čvrsto držati reket. Također, i ravnoteža mi je boljka jer na desnoj nozi, koja mi je dominantna, imam samo tri prsta.
Početkom rujna Fran, koja je s devet godina iz rodnog Bradforda odselila u Barcelonu i trenirala u akademiji Sanchez-Casal u kojoj su svojedobno i Rafael Nadal te Andy Murray, igrala je u Pragu prvo WTA četvrtfinale u karijeri i sada napada Top 200. Prošle i pretprošle godine dobila je pozivnicu za kvalifikacije Wimbledona, u kojima je ispala odmah u prvom kolu, a još 2015. prošla je čak tri operacije na zapešću. I tko zna koliko ukupno.
- Da ih opet moram odraditi, odradila bih. U ovome sam 100 posto i iako sam se mučila oduvijek, nadam se da ću doći do vrha premda znam da ni tada neće sve biti ružičasto. Sada sam došla do točke u kojoj mogu dokazati da se sa željom i voljom može sve napraviti u životu. Neka ljudi samo pogledaju gdje sam sada i gdje ću, nadam se, tek biti u budućnosti. Tada ću posve dokazati ono što želim - kazala je Britanka koja je većinu ranog djetinjstva provela po bolnicama.
- Ona nije poput drugih. Naravno, mora dodatno raditi na nekim stvarima, a i briga za tijelo drugačija je od ostalih. Mislim da kod nje ne postoje granice - misli Albert Portas, nekad 19. tenisač svijeta s kojim je Fran započela suradnju u akademiji u Barceloni.
Danas je, iako tek od subote više nije tinejdžerka, uzor mnogim ljudima s istim problemom.
- Nazvala me jedna obitelj iz Argentine čija kći također ima EEC sindrom i pitali su me kako sam ja uspjela sve to nadvladati. Nemam riječi kojima bih objasnila kako je divno primiti takve poruke - poručila je Fran, još jedan primjer da u životu i sportu nemoguće ne postoji...