U autobusu su djevojke provele više od pola dana, uz zastoj na granici zbog testiranja na korona virus. Pa nakon dvije utakmice ajmo doma. Istim putem, još tisuću kilometara...
Nakon štrajka, Bjelovarčanke na put od 1000 km - autobusom
Prije mjesec dana bila je jedna od junakinja nacije. Slavili su je svi, medalja, pa prijemi, tapšanja, zdravice..., a znala je da je kod kuće čeka kaos.
Pokretanje videa...
Josipa Mamić vratila se s Europskog prvenstva rukometašica u svoj Bjelovar kad su njezine suigračice već prekinule štrajk. Razlog? Naravno, neisplata plaća. Odnosno, u slučaju Bjelovarki, to su stipendije. Nekoliko stotina kuna.
- Nisam bila s njima, ali bila sam uz cure cijelo vrijeme, podržavala ih - poručila je Josipa s Europskog prvenstva.
Kad se vratila, štrajk je već bio gotov, a klub je obećao da će i ta jedna zaostala plaća, za prosinac, stići ubrzo.
A ludi rukometni ritam doveo je Bjelovar do osmine finala Challenge kupa i prepreke zvane PAOK. Dvije utakmice za ulazak među osam najboljih u nekom eurokupu je izazov, ali novca nema...
Rješenje? Klub je dogovorio s Grcima da se obje utakmice odigraju u Solunu, PAOK pokrije trošak smještaja i organizacije utakmica, a Bjelovar riješi putovanje. A kad već nema love...
- Ajmo, cure, u bus!
I potrpale su se tako Bjelovarke u autobus, malo pjesme, malo sna i što ti je malo više od tisuću kilometara kroz BiH, Srbiju, Kosovo, Makedoniju i Grčku! Automobilom je to oko deset i pol sati, busom malo dulje...
Malo su zapele na granici, testiranje na korona virus se odužilo, pa je put potrajao prilično dulje od pola dana.
Pa dvije utakmice u dva dana i natrag, još tisuću kilometara. Da, i to je dio života rukometašica. Pa i ako nosiš broncu s europskog prvenstva...