Mark Viduka o dopinškoj aferi, rodbinskoj vezi s Modrićem i kako mu tata nije dao u Dinamo

Šestine, na vrhu Zagreba, podno Sljemena. Uređen dječji parkić i lijep kafić.

- Dajte, dečki, ondje još jedan stol - obraća se konobarima vlasnik.

Pokretanje videa...

02:00

Dio navijača Celtica sletio u Zagreb | Video: čitatelj/24sata

Na terasi ga znaju i prepoznaju gotovo svi. No, više njih kao gazdu njihova omiljenoga kafića nego kao vrsnog nogometaša. Ipak, kome je god plava boja u srcu, ne može ga fulati.

Mark Viduka (46) bio je jedan od Dinamovih junaka '90-ih. Robusni centarfor triput je s "plavima" osvojio dvostruku krunu, ali navijači ga pamte po bombastičnom dolasku iz Australije i utakmici protiv Partizana u pretkolu Lige prvaka 1997.

Vrijeme brzo prolazi dok se prisjećamo tih slavnih utakmica, no koliko god obožava Zagreb i Hrvatsku, i dalje ga, dva i pol desetljeća kasnije, boli odlazak iz Zagreba. Bole ga zvižduci navijača u posljednjoj sezoni, uoči odlaska u Celtic 1998.

Baš večeras se na Maksimiru susreću dva njegova bivša kluba u kojima je ostavio veliki trag. Hrvatski prvak igra protiv škotskog prvaka u 6. kolu Lige prvaka, a i Viduka će biti na tribinama kao gost 'modrih'.

Preko njegovih se nedužnih leđa tada prebijala bitka dijela navijača s klupskih vrhom, odnosno Tuđmanovim miljenikom Zlatkom Canjugom, predsjednikom kluba. A češće se s Tuđmanom, brani se Viduka, družio dobar dio ostalih suigrača nego on.

Otkrio je i što se događalo nakon famoznog derbija s Hajdukom kad Dinamovi igrači nisu prošli dopinšku kontrolu pa neki navijači "bijelih" i dalje tvrde da su dinamovci bili dopingirani.

- Canjuga je tada bio u nekoj svađi s Antunom Vrdoljakom (predsjednikom HOO-a, nap. a.) i došao je ispred svlačionice i potjerao dopinške kontrolore. Butina i ja smo čekali da dođu po nas, nikad nisu došli... I onda su neki pisali da se ja dopingiram, glupost.

Nakon Dinama otišao je u Celtic pa Leeds pa Middlesbrough pa Newcastle. I svugdje je ostavio dubok trag, u Leedsu je postao legenda, a za Australiju je u 43 utakmice zabio 11 golova, bio je i kapetan i igrao na Olimpijskim igrama 1996. i 2000. te na Svjetskom prvenstvu 2006.

- Istina, srce mi je hrvatsko, ali nisam mogao igrati za Hrvatsku. Znate, 1992. otišao sam u Institut za sport u Canberri, ondje sam upoznao i Joea Šimunića, a taj su institut Australci napravili da bi igrači dvije godine bili ondje pa počeli igrati za mlade reprezentacije Australije. A ja sam već 1994., s 18 godina, zaigrao za A reprezentaciju. Tada nisam imao pojma da ću u bliskoj budućnosti doći u Dinamo i živjeti u Hrvatskoj - pojasnio je Viduka gostujući kod Dubravka Šimenca na Laudato TV-u.

Njegovi su roditelji oboje došli iz Hrvatske 1964. Otac sam iz Pridrage kraj Zadra, a mama s roditeljima i šestero braće i sestara iz Slavonskog Broda.

- Upoznali su se u Australiji, na nekom plesu, i ja sam se rodio 1975. Bili smo cijelo vrijeme aktivni u hrvatskom društvu, a ja sam od šeste godine igrao za Croatiju iz Melbournea.

Australski nogomet, kriket i takve australske sportove, kaže, ne prati.

- Iako smo u školi smo morali igrati. I svaki put bih više igrao nogom nego rukom.

Dolje mu je nadimak Big Duks.

- Big jer sam velik, a Duks od mog prezimena Viduka - otkrio je pa Šimencu prepričao kako je završio u melburnškoj Croatiji:

- Croatia je uvijek imala jake mlade igrače, odličan omladinski pogon, a moj je tata bio domoljub. Do treninga u Croatiju vozili smo se pola sata, a pet minuta od nas bio je klub Dinamo. No, tata je govorio "Moraš igrati za Croatiju jer Dinamo je komunističko ime". Tata me vozio, nije htio da nas vozi netko drugi. Pokupio bi još nekoliko dječaka, a kako je bio građevinar, uzeo je stari kombi, ispraznio ga i stavio kauč unutra tako da može voziti puno djece.

Hrvatski je jezik učio od rođenja.

- Roditelji su doma pričali hrvatski, tako da sam do polaska u školu samo to slušao. U školi smo učili na engleskom, ali starci su htjeli da nastavimo učiti i hrvatski pa smo subotom morali ići opet u školu, hrvatskog. Nekad nisam išao zbog treninga, ali pamtim da je uvijek bilo zeznuto, slobodan dan, a ja moram opet u školu.

I kad je došao u Maksimir, klub se zvao Croatia. Te dane Marko jako dobro pamti.

- Uh, bila je euforija. Franjo Tuđman je htio stvoriti klub koji će promovirati Hrvatsku u svijetu i imali smo jako dobru momčad i puno smo postigli. Imao sam 19 godina i dvije godine za redom proglasili su me najboljim igračem u Australiji, a bio sam i prvi strijelac. I kad je Tuđman došao u Australiju, tražio je mene i moje roditelje da odemo na ručak. Bio mi je to šok, u Hrvatskoj je trajao rat, a on nas zove ondje. Roditelji su bili jako ponosni. Uglavnom, sjeili smo u restoranu u Melbourneu i Franjo je počeo pričati kako stvara klub koji će u Europi promovirati Hrvatsku. Kad god sam s njim razgovarao, stalno je razmišljao o Hrvatskoj. Ja sam tada imao ponudu iz Dortmunda, razgovarao sam s Otmarom Hitzfeldom, poslali su mi i ugovor. I imao sam jednu ponudu iz Japana. 

Sjeća se i detalja pregovora.

- Tada je Pridraga bila okupirana i moj je tata rekao Tuđmanu: "Predsjedniče, ako oslobodite Pridragu, može, neka ide!" Tako je i bilo, Pridragu su naši dečki oslobodili u Oluji.

Utakmice s Partizanom posebno su poglavlje karijere.

- Svakako jedna od najdražih pobjeda. I takva se utakmica više ne može ponoviti, prva nogometna nakon rata, pretkolo Lige prvaka... U Beogradu smo izgubili iako smo zaslužili dobiti, a uoči uzvrata i bakice na ulici zaustavljale su nas i govorile "Morate dobiti! Izgubila sam sve u ratu..." Dva tjedna nisam spavao prije te utakmice i jedva čekaš da izađeš na teren, da izbaciš tu nervozu.

Igor Cvitanović zabio je dva, kao i Silvio Marić, a Viduka jedan u pobjedi 5-0, nakon koje su "plavi" u drugom i posljednjem pretkolu u produžetku ispali od Newcastlea.

Viduka je nakon karijere ušao u Kuću slave australskog sporta, a njegova Croatia Melbourne je nestala.

- Australci su 2005. uveli profesionalnu prvu ligu u kojoj je svaki veliki grad imao po jedan klub. I tako je propala liga u kojoj smo mi igrali i koja je imala puno etničkih klubova, pa tako i Croatia Melbourne, koja je osnovana 1956. godine. No, pritom su zaboravili na brojne talentirane klince koji su vježbali u tim klubovima. I onda su nakon deset godina postojanja A-lige uvidjeli da se napravila prevelika rupa, ti klinci nisu mogli igrati A-ligu i sad nema puno australskih igrača u jakim ligama.

Croatia se preimenovala u Melbourne Knights, a najveća tribina nosi ime Marka Viduke.

- To je moj klub, životni mi je cilj bio igrati za njega. I od nekoliko mojih transfera dobili su dio novca, čak je novac od mog prelaska u Celtic i spasio klub jer financijski su stajali loše. 

I dok je s Leedsom došao do polufinala Lige prvaka, uspomene na Celtic su posebne.

- Tata mi je uvijek govorio da u Škotskoj moram navijati za Celtic jer su katolici. Pratio sam ih i navijao za njih uvijek kad su igrali protiv Rangersa. I, hvala Bogu, dobio sam šansu zaigrati za taj veliki klub. Ma i priča iza tog kluba je još veća. Rangers je osnovan ranije i nisu dali katolicima, tamnoputima i bilo kome drugačijem da igraju u klubu. Pa su fratri u Glasgowu osnovali novi klub, Celtic, i dali svima da igraju, čak i protestantima.

Leeds ga je nedavno zvao na jednu klupsku svečanost, a uvijek ga zove na utakmice.

- U Engleskoj su navijači snažan faktor jer ne daju ti da se braniš. Kad dobiješ loptu, tjeraju te u napad. U Englesku ne idem često, kao ni u Australiju. Ma, puno sam puta putovao dok sam igrao za reprezentaciju, put iscrpi, promjene vremenske zone i godišnjeg doba, a čim se vratiš, moraš igrati.

Dopada mu se australski model (financiranja) sporta.

- Hrvatska bi trebala uvesti sličan institut za sportove. Nogomet ne jer ima dokazan model koji funkcionira, ali za ostale sportove. Skauti traže okolo najbolje igrače i daju stipendiju na dvije godine, organizirana je prehrana, škola, smještaj... Da sportaši ne odu kao Jakov Fak u Sloveniju. Hrvatska treba više cijeniti sportaše, kao i ostale vrhunske radnike, da ne odu van.

Ali naši uspijevaju baš iz takvih, loših uvjeta.

- To je catch 22: baš zato što nemamo uvjete, sportaši imaju veću želju za uspjehom. Ali trebali bi osigurati sportovima koji nemaju novca.

Onda je razriješio jednu dvojbu: Je li mu Luka Modrić rođak?

- Moj stric je iz Zadra, moji su bratići i Lukini bratići, ali po drugoj strani obitelji, tako da Luka i ja nismo u rodu.

Posebno Viduka voli Dubrovnik.

- Obožavam ga. Bojan Bogdanović kupio je kuću blizu mene. Dolazio sam i ranije, ali dok sam igrao za Celtic, jednom sam došao na malo dulje i prvi put vidio koliko je lijepo. Zaljubio sam se u Dubrovnik i ljeti provedem ondje i po dva mjeseca, uz povremene odlaze u Zagreb zbog posla. Ma Hrvati nisu ni svjesni koliko je Hrvatska lijepa. Ja sam vidio svijeta i ne bih nigdje drugdje živio osim u Hrvatskoj, u Zagrebu. 

Sa Šimunićem se često čuje, kao i s Antom Šerićem, Josip Skoko mu je kum.

- Nikad nismo gledali na rivalstvo Dinama i Hajduka, nisam ni znao da je toliki rivalitet dok nisam došao. Čak mi je bilo malo čudno. Pa moj tata je iz Zadar, hajdukovac je, navijali smo za sve hrvatske klubove u Europi.

Sin mu je pohađao Glazbenu akademiju u Beču, a ni Mark nije u nogometu otkako je 'objesio kopačke o klin'.

- Nogomet ne pratim puno, onako, ponekad. Išao sam prije par godina na Dinamo - Rijeka pa me iznenadilo kako je radila samo jedna blagajna za ulaznice i red je bio toliki da sam zakasnio na početak.

No, istaknuo je dvojicu hrvatskih mladića koji su ga oduševili:

- Jako mi se sviđa Gvardiol, ne mogu vjerovati da ima tako malo godina. A Roka Šimića nisma puno gledao, ali moji su klinci bili u Kustošiji kad je bio i on, malo je stariji, no sjećam se kako bi, nakon što su svi otišli kući, ostano pola sata duže vježbati. Velik je radnik. 

Uživao je, dakako, i u nezaboravnom ruskom ljetu.

- Zvao sam Garetha Southgatea nakon polufinala Hrvatske i Engleske, prijatelji smo, bio mi je kapetan u Middlesbroughu, pa trener. Ali ne, nisam ga zezao.