Legenda Dinama: Boysi su mi čestitali rođendan, muka mi je jer danas igrači ne ginu za klub

Poštovanje, baš sam čuo da su mi BBB-i čestitali rođendan, zahvalite im se puno, ako možete, puno mi to znači....- javio se iz Međiimurja Drago Vabec, legenda Dinama, koji danas slavi 70. rođendan.

Dautbegović, Cvek, Ramljak, Pirić, Belin, Gračanin, Rora, Gucmirtl, Blašković, Novak i Vabec. To je posljednja Dinamova momčad, do ere Nenada Bjelice, koja je dočekala proljeće u Europi.

POGLEDAJTE VIDEO: Dinamovci se zagrijavaju

Pokretanje videa...

02:27

Trening Dinama na Hitrec Kacijanu | Video: GNK Dinamo

Bilo je to 1970. godine. Danas, 50 godina kasnije, legendarni Drago Vabec (70) uživa u Međimurju.

- Imam šestero unučadi i s njima sam cijelo vrijeme. Dinamo? Gledam ga, kako ne, to je moja ljubav - kaže Vabec.
Za Dinamo je odigrao 529 utakmica i zabio 183 gola. Prava je legenda kluba. Te 1970. Dinamo je u proljeće ispao od Schalkea.
- Malo nas je i trener Ivica Horvat zeznul. Bio je njemački tip sa strogom disciplinom. Na treninzima nas je ubijao u pojam, tako da nismo mogli stajati na nogama. Mi smo voljeli igrati, a nakon tih treninga nismo imali snage za Schalke - kaže Vabec.

Iz Dinama je otišao u Brest, a tamo...

- Proglasili su me najboljim igračem svih vremena, za njih sam Messi i Ronaldo. Baš su me danas zvali iz Bresta, oni su osnovani 26.10. 1950., slave 70. rođendan, kao i ja. Žao mi je što zbog korone ne mogu u Francusku na proslavu.

Ako vas ikad put nanese u Brest, ime Drage Vabeca otvara vam sva vrata. Proglašen je najboljim igračem u povijesti Bresta iako su za taj klub igrali David Ginola i Franck Ribery.

- Ti dani u Brestu bili su sjajni, za mene su govorili da sam ravan Platiniju u Nantesu ili Džajiću u Bastiji, da vodim svoju momčad, da sam igračko čudo. I u Brestu je bilo nepravdi, pa sam se znao naljutiti, tražiti pravicu. Sretan sam što me Francuzi nisu zaboravili. Kao što sam nesretan što u Hrvatskoj sve prelako pada u zaborav.

Za Vabeca kažu da bi danas vrijedio desetke milijuna eura. Jeste li zaradili što u karijeri?

- U Brestu je bilo OK, u Dinamu nisam dobro prošao jer sam bio preveliki dinamovac, a mi domaći smo najlošije prolazili. U prvoj momčadi igrao sam 11 godina i zasluženo sam legenda kluba. Nisu legende oni koji su u klubu igrali jednu-dvije godine, pa makar se zvali Boban ili Šuker. Da se razumijemo, oni su bolji od mene, ali ja sam Dinamu sve dao.

U Vabecovo vrijeme, dok je harao francuskom ligom PSG je tek bio u začecima. Vabecu su nudili brda i doline da dođe, no odbio ih je.

- Nudili su mi zlato da dođem, ali nisam htio. Znate, ja nekak' mislim da je bolje biti prvi u selu nego drugi u gradu. Pratio me Bayern, ali nije mi se išlo u Njemačku, a Tottenham je tražio da dođem na probu, nisam pristao. Brest je ušao u prvu ligu i trebali su napadača, a prodao me tamo jedan Srbin koji uopće nije menadžer. Tada me tražio i PSG, nudili su triput veći novac, ali u čekovima, nisam pristao i umjesto mene uzeli su Ivicu Šurjaka. Nisam pogriješio, u 90 utakmica dao sam za Brest 46 golova, a nisam bio centarfor, nego krilo.

Što Vas je posebno dojmilo za vrijeme igranja u Francuskoj?

- Moram spomenuti barem dva trenutka, prvi je bio na početku u Brestu kad smo kod Valenciennesa izgubili 5:1. Zabio sam jedini goli i poslije utakmice bili smo na piću. Prišla mi je žena od predsjednika i pitala  zašto sam žalostan,a zabio sam gol. Rekao sam zbog toga jer smo toliko izgubili i pitao sam je gdje igramo slijedeću utakmicu. Kad je rekla protiv PSG-a, ja kažem dan nam opet ide petica, a ona kaže :"ne brini pobijedit ćemo". Znate kako smo odigrali? 0-0.. To mi je dalo podstrek da uvijek treba biti optimist. Druga stvar, a meni kompliment, kad je tadašnji izbornik francuske reprezentacije Michel Hidalgo govorio na seminarima da se igra reprezentacije mora promijeniti,da se više puca na gol i da napadači igraju poput Vabeca. HoćGdje možete dobiti veći kompliment. A tada su u reprezentaciji bili Platini,Girress,Tresor,Tigana,Raschetau…“

I on, kao Vabec, igra sjajno s obje noge, to im je zajednički forte. Za Vabeca, koji je igrao krilo, mnogi su bili sigurni da je - ljevak!

- Nisam imao pojma s lijevom nogom, ali kad su me kao dijete stavili na lijevo krilo, počeo sam mahnito trenirati. Naučio sam lažnjake i igrati s obje noge. Igrao sam na svim pozicijama, bio sam i na beku jer sam bio izuzetno brz, a znao sam i dobro podvaliti loptu.

Gol Drage Vabeca, za one mlađe, godinama se vrtio na špici “Sportskog pregleda”.

- To sam zabio Šveđaninu Hellstroemu. Malo mi je krivo što su me mnogi zapamtili baš po tom golu, ali ja sam zabio stotine takvih golova.

Kao Međimurac u Dinamu, dobio je nadimak Of, iako nitko nije znao što to znači.

- Bili smo na turniru u Viareggiju. U poluvremenu me trener pitao: ‘Dobro, Međimurec, koji ti je vrag? Samo se trzaš!’, a ja sam rekel: ‘I Vi bi se trzali, of me piči’. Pitali su me kaj to znači? Rekao sam neka pogledaju kako mi je guzica sva ispikana. U razmjeni značaka prije utakmice njihov bek je zadržao značku i pikao me. Nakon toga su išli kod delegata i morao je predati značku. A ostalo je ‘of’ jer nisu znali kaj to znači, a to znači ‘ovaj’. Tak je to nastalo.

Drago je čovjek koji je svim srcem igrao za Dinamo, jedan od onih koji je 24 sata živio za klub.

- Igrao sam dušom i srcem za ‘modre’. Uzeo mi je Dinamo novac i od transfera u Brest, i to čak 60.000 dolara od ukupnih 200.000, i tad sam se razočarao. Mislim da Dinamo ne vidi tko je pravi dinamovac. Mi iz Međimurja smo najviše dali Dinamu, Bogdan, Benko, Lesjak, Ladić, ja...

Protiv Hajduka ste uvijek igrali najbolje, bili biste često igrač utakmice, no malo tko zna da ste igrali i za - Hajduk!

- Hajduk je pucao na mene, a bio sam i na turneji s Hajdukom po Sjevernoj Americi. Trajalo je svega deset dana.  Ivica Šurjak i Jurica Jerković su bili s reprezentacijom, a ja sam išao kao gost, tek sam se oporavljao od ozljede. Bio sam nagrađen kao i svi ostali igrači Hajduka, jako je Hajduk bio korektan. No, protiv Hajduka sam pružao najbolje partije, dao sam gol u onoj čuvenoj utakmici u svibnju 1979. godine kada smo pobijedili na Plinari 2-1 mojim golom u zadnjoj sekundi. Dobili smo Hajduk i s 5-1 usred Splita, a jednom smo Hajduk pobijedili 3-2 nakon što smo na poluvremenu gubili 0-2. Uvijek sam ih zavijao u crno, a taj put, kad smo gubili 0-2 i okrenuli, ni sami nisu mogli vjerovati, plakali su nakon utakmice. Šteta što te godine nismo bili prvaci, izgubili smo na gol razliku od Hajduka... 

Te 1979. Dinamo je bio sudskom odlukom bio prvak, ali ta odluka nikad nije provedena u arhivu "Fudbalskog saveza Jugoslavije". Hajduk je postao prvak jer je imao bolju gol razliku. Dinamo je u prvom kolu gostovao na Kantridi, a za Rijeku je igrao Edmond Tomić, koji nije imao pravo nastupa, ali Rijeka ga je uvrstila. Dinamo ih je prije utakmice upozorio da Tomić nema pravo nastupa, da promijeni zapisnik. Rijeka je samo odmahnula rukom. Rijeka je pobijedila 2-1, Dinamo se žalio i sud je uvažio žalbu. Utakmica je registrirana pobjedom Dinama, no kasnije su ta dva boda Dinamu uzeli, tako da je "Fudbalski savez Jugoslavije" tražio mišljenje vlastite komisije za propise, koja je rekla da je jedina moguća odluka pobjeda Dinama 3-0 bez borbe, da ništa drugo ne može biti legalno. I prvi put u povijesti se dogodilo da je "Fudbalski savez Jugoslavije"  odbio mišljenje vlastite komisije!

- To nikad neću prežaliti, trebali smo biti prvaci, bili smo najbolji u ligi - kaže Drago.

Kako gledate današnji Dinamo?

- Ha, imam godišnju ulaznicu, idem, pogledam. Baš sam Nenadu Bjelici darovao knjigu koju su o meni napravili Francuzi, točnije Johann Le Roux, čuli smo se neki dan... A gledajte, žao mi je zbog Bjelice, to je neka politika koju ne razumijem... Danas za Dinamo igraju dečki koji uopće nisu dinamovci, ja sam živio za Dinamo, sanjao o Dinamu, plakao kad bih izgubio, u meni teče i danas plava krv. Kad vidim da netko ne igra sa srcem, dođe mi da se rasplačem...