Kozniku je bio jači i od aviona, Bošnjak zabijao i krvave glave

Od nastajanja HNL-a 1992. godine izmijenjalo se 20 najboljih strijelaca.

Prvi je bio Ardian Kozniku koji je 1992. u dresu Hajduka zabio 12 golova u 24 utakmice, a posljednji koji je golovima parao mreže prethodne sezone bio je Makedonac Ilija Nestorovski.

Sjajni Makedonac zabio je 25 golova i danas ga se cijeni na 20 milijuna eura! Pa vi recite da HNL nije plodno tlo za mlade napadače.

Donosimo vam priču o svim najboljim strijelcima Prve lige od 1992. pa do današnjeg dana.

Ardian Kozniku 1992. - njemu niti prevrtanje aviona nije ništa moglo

U premijernom HNL-u 1992. godine zabio je 12 golova koji su pomogli Hajduku da osvoji naslov prvaka. Bivši igrač Hajduka 
i Dinama još nije zaboravio 1990. i traumatično putovanje iz Prištine u Split. Ondašnji sportski direktor Hajduka Jurica 
Jerković otputovao je Cessnom po Koznikua kako bi ga doveo u Split na potpisivanje ugovora.

Na povratku je pilot Matko Raos zbog jaka nevremena morao spustiti avion na livadu pored sela blizu Kraljeva. Pritom se zrakoplov prevrnuo, a uz pilota lakše su ozlijeđeni i Kozniku i Jerković.

Goran Vlaović 1993. i 1994. - pamtimo ga po unikatnoj proslavi gola

U dresu zagrebačkog Dinama zabio je 52 komada u samo dvije sezone! Proslavljeni Vatreni iz Ćirine generacije 1998. iz
'modrog' se kluba otisnuo u talijansku Padovu 1994. nakon što je rešetao mreže u HNL-u. Dinamo, koji se tada zvao
Croatia, igrao je u pretkolu Lige prvaka protiv rumunjske Steaue prije točno 23 godine, a u toj je utakmici Goran zabio
gol kojeg je proslavio tako što se zatrčao i s rukama uz tijelo bacio na travnjak.

Tresnuo je o tlo bradom, a kasnije se ustanovilo da s njim nešto nije u redu jer je pitao igrače - koji je rezultat?!

Robert Špehar 1995. i 2004. - bio je konkurencija Henryju i Trezeguetu

Osječki napadač Robert Špehar osmi je najbolji strijelac HNL-a u povijesti uz 86 zabijenih golova. Promijenio je devet
klubova u karijeri, a titulom najboljeg strijelca HNL-a okitio se 1995. godine u dresu svog Osijeka. Dvije godine poslije
otisnuo se u francuski Monaco za koji je čak zabio i gol Juventusu u polufinalu Lige prvaka.

U Monacu je činio konkurenciju tada mladim  talentima Davidu Trezeguetu te Thierryju Henryju. U toj generaciji igrali su još i slavni francuski igrači poput Fabiena Bartheza, Willyja Sagnola te Ludovica Giulyja, a vodio je ih slavni Jean Tigana. U 2004. je ponovno zaigrao za Osijek te uz 18 golova postao najboljim strijelcem lige.

Igor Cvitanović 1996. i 1997. - malo je nedostajalo da završi u Engleskoj

Najbolji strijelac u povijesti Dinama ponovio je Vlaovićev uspjeh iz 1993. i 1994. U dvije sezone u kojima je bio prvi
topnik zabio je 13 golova manje od Slavonca, no koliko je on bio sjajan igrač svjedoči činjenica kako je on drugi na
popisu najboljih strijelaca svih vremena u 1. HNL s postignutih 126 golova!

Poznato je kako je igrao za španjolski Real Sociedad u sezoni 1998/1999., no 1995. je mogao završiti u Engleskoj. Naime, silno ga je želio Middlesbrough i njihov tadašnji menadžer Bryan Robson bio je spreman isplatiti Croatiji milijun funti. Ipak, nije dobio radnu dozvolu.

Mate Baturina 1998. - 'Mate Baturina, centarfor!'

Jedna od legendi HNL-a svakako je i Mate Baturina, najbolji strijelac Lige uz 19 postignutih golova u dresu Hajduka. To
ga je dovelo čak i do reprezentacije Ćire Blaževića gdje je u prijateljskoj utakmici protiv Egipta 1999. i debitirao.

Naime, kada je jedan dan došao na trening rampa ispred parkinga je bila spuštena. Portir nije želio dignuti rampu nego je
'oficirskim' tonom objasnio Mati kako mora na glas reći ime, prezime i koju poziciju igra u momčadi. Uslijedila je
rečenica koja ga je obilježila na Poljudu: 'Mate Baturina, centarfor!', no rampa se nije dizala.

Portir je inzistirao da glasnije ponovi. Mate je ponavljao glasnije i glasnije, ali rampa se nije dizala. Na kraju ju je sam podignuo, a suigrači su 'umirali od smijeha'.

Joško Popović 1999. - poslije nogometa briljira u poljoprivredi

Najbolji strijelac postao je u dresu Šibenika uz 21 postignut gol. Igrajući za Zagreb, Šibenik i Kamen Ingrad uspio je
stići do trećeg mjesta vječne liste strijelaca HNL-a, odmah iza Davora Vugrinca i Igora Cvitanovića.

Joško, naoko krhki napadač izvanredne tehnike, zabio je ukupno 111 golova u Prvoj ligi. Umirovio 2007. u dresu svog Neretvanca.

Nogomet danas igra rekreativno, a u Opuzenu je sagradio malonogometno igralište s umjetnom travom. Tu su organizacije prigodnih turnira i liga postale redovne zahvaljujući proslavljenom napadačkom asu. Pored nogometa, bavi se i uzgojem mandarina te iznajmljivanjem apartmana.

Tomo Šokota 2000. i 2001. - svjedočio stravičnoj smrti Mađara Fehera

On je u dresu Dinama ponovio ono što su početkom devedesetih postigli Vlaović i Cvitanović - dvije sezone uzastopno bio
je najbolji strijelac prvenstva i po učinku se smjestio između njih budući da je zabio 41 gol. Dres 'modrih' zamijenio je
crvenim tako što je otišao u portugalsku Benficu za koju je igrao do 2005. godine nakon čega prelazi u njenog rivala,
Porto.

Njegovu karijeru, nažalost, obilježile su česte ozljede, a za vrijeme igranja u Benfici 2004. godine u njegovoj
blizini se na teren srušio mađarski napadač Miklos Feher kojem nije bilo spasa. Šokota danas nastupa za MNK Futsal Dinamo iz Zagreba.

Ivica Olić 2002. i 2003. - tko se zadnji smije, najslađe se smije

Legendarni hrvatski reprezentativac iz Davora samo je nastavio tamo gdje je Tomo Šokota stao. Doduše, on je svoj prvi dio
'odradio' u dresu NK Zagreba 2002. godine koji je senzacionalno osvojio naslov prvaka Hrvatske pod vodstvom Cice
Kranjčara.

Ola je bio njihov najbolji igrač i strijelac uz 21 postignut gol, a sezonu poslije prešao je u redove Dinama. I tamo je ponovno postao najbolji golgeter uz 16 postignutih golova.

U početku karijere često je bio ismijavan zbog svog načina igre, odnosno toga što i nije imao naročito raskošnu tehniku, ali Ivica je svojom upornošću stigao do igranja u njemačkom gigantu Bayernu te je za Hrvatsku u 104 nastupa zabio 20 golova. Kome je sada smiješno?

Tomislav Erceg 2005. - promijenio 13 klubova u 16 sezona

Najboljim strijelcem HNL-a postao je 2005. u 'bilom dresu', ali onom Hajdukovom, nego Rijekinom. Tomo Erceg u četiri je
navrata igrao za Hajduk i skupio 296 utakmica uz 123 postignuta gola, no prvi topnik lige kao njihov igrač nije uspio
postati.

Tek u 2005. igrajući za Rijeku stigao je do tog uspjeha uz 17 postignutih golova. Te je godine proglašen i za najboljeg igrača lige, a poslije karijere obnašao je funkciju sportskog direktora 'bilih'. U svojoj šesnaestogodišnjoj profesionalnoj igračkoj karijeri promijenio je čak 13 klubova!

Ivan Bošnjak 2006. - 'Supermana' su obožavali i Torcida i BBB

Vinkovčanin je u karijeri stigao igrati za tri najveća hrvatska kluba: Dinamo, Hajduk i Rijeku. Time je postao tek treći
igrač u povijesti HNL-a koji je to uspio. Nakon što je od 1996. do 2000. rasturao u dresu Cibalije gdje je stekao nadimak 'Superman' zbog svoje iznimne fizičke moć, otišao je u Hajduk kao najbolji igrač lige.

Tamo se iskazao borbenošću za što ga je Torcida nagradila trofejem 'Hajdučko srce'. Poslije dvije godine u Splitu seli u saudijski Al-Ittihad gdje uopće nije zaigrao i 2003. se vratio u Hrvatsku. No, onda je otišao u Dinamo gdje je 2006. postao najboljim strijelcem lige uz 22 postignuta gola. To ga je prodalo u belgijski Genk, a 2014. zaključio je karijeru igrajući u Indoneziji za Persiju iz Jakarte.

Eduardo Alves da Silva 2007. - Dudu je i dalje rekorder

Briljantni Dudu 2007. je godine utrpao 34 gola u HNL-u čime je srušio rekord Gorana Vlaovića iz 1994. koji je stao na 29. Iste je sezone postao prvi i jedini igrač koji je od 1992. postigao hat-trick na utakmici vječnog derbija protiv Hajduka (3:0 na Maksimiru 19. svibnja 2007.), a isti taj dan sa 7 pogodaka postao je najbolji strijelac svih derbija od osamostaljenja Hrvatske.

Jedan je od najboljih igrača uopće koji je koračao našim travnjacima pa i dan danas žalimo zbog užasnog loma noge uzrokovanim neznanjem i neopreznošću Martina Taylora. Gdje bi našem bivšem reprezentativcu bio kraj dase takva katastrofa nije dogodila...

Želimir Terkeš 2008. - predvidio uspješnu karijeru Ivanu Santiniju

Popularni Terka obilježio je sezonu 2007/2008 svojim golovima u dresu Zadra. Te je sezone zabio 21 gol, a za dalmatinski
klub igrao je u prvom navratu od 2004. do 2011. gdje je u 155 utakmica zabio 58 golova.

Potom se okušao u kineskom Chongqing Lifanu gdje se zadržao samo godinu dana da bi se ponovno vratio u Zadar. Napadač iz Bosne i Hercegovine je po svom prvom odlasku iz kluba predvidio da će tada golobradi Ivan Santini napraviti značajne stvari.

Danas Santini igra u francuskom Caenu nakon što je u Belgiji pokazao svoje kvalitete, a Terka može biti ponosan na svog nasljednika u dresu Zadra. 

Mario Mandžukić 2009. - 'đilkoš' je izrastao u klasnog šampiona

Igrajući za NK Zagreb pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića uspio se probiti do dresa Dinama gdje je 2007. blistao uz 16
zabijenih golova. Ćiro ga je nazivao 'đilkošem' u pozitivnom kontekstu ga je smatrao specifičnim igračem koji je jednostavno - svoj.

O Mandži sve znamo, danas je jedna od udarnih igala reprezentacije i talijanskog giganta Juventusa, a u svojoj je karijeri osvojio već 18 trofeja. Zabijao je u finalu Lige prvaka u dresu Bayerna te uzeo taj trofej, a i on će sam uvijek priznati kako je baš legendarni izbornik Vatrenih 1998. napravio golem posao oko njegovog igračkog razvoja.

Davor Vugrinec 2010. - najbolji strijelac u povijesti HNL-a

Vuga je dobri duh HNL-a te najbolji strijelac u povijesti Prve lige uz 146 postignutih golova. Varaždinac koji je
'operirao' na poziciji ofenzivnog veznjaka ili napadača uveseljavao je sve obožavatelje domaćeg nogometa do svoje 40.
godine.

Karijeru je zaključio u dresu Slaven Belupa 2015., a za Hrvatsku je odigrao 28 utakmica uz sedam zabijenih golova. Sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, a izvan terena poznat je po tome što obožava
umjetnost. Ova igračka legenda strastveni je kolekcionar slika i kako kaže, zbog dobre slike na tržištu zna noćima ne
spavati.

Ivan Krstanović 2011. - odbio Bosnu i Hercegovinu čekajući poziv Vatrenih

'Crouch iz Tomislavgrada' u dresu Zagreba okitio se titulom najboljeg strijelca Lige uz 19 postignutih golova. Poznat po nepogrešivom izvođenju penala, hvalio se kako ga nikada u karijeri nije fulao.

Ali, i to se dogodilo 3. travnja 2015. kada ga je u 69. minuti utakmice Lokomotiva - Rijeka pročitao golman 'lokosa' Simon Sluga. Ipak, Krle je svojim igrama u Zagrebu od 2008. do 2011. izborio transfer u Dinamo čime se nadao pozivu u reprezentaciju Hrvatske.

Iako je tadašnji bh. izbornik Safet Sušić 19. srpnja 2011. izjavio kako će ga pozvati u reprezentaciju Bosne i Hercegovine, Krstanović je to odbio čekajući poziv Vatrenih. No, to se nije dogodilo.

Fatos Bećiraj 2012. - Bećo ne može bez Dinama

Robusni Crnogorac svoje je kvalitete demonstrirao u Budućnosti iz Podgorice što mu je otvorilo šansu za transfer u
Dinamo. To se i ostvarilo 2010. godine pa je Bećo navukao 'modri' dres kojeg je nosio do 2014. U 90 nastupa zabio je 30
golova, a svoj vrhunac kvalitetnih igara doživio je 2012. tako što je utrpao 15 komada i postao prvi golgeter prvenstva.

On je osmi Dinamov najbolji strijelac HNL-a kronološki gledano, a poslije 'modrih' otišao je u Kinu kojoj je bio samo
godinu dana. Njemu je Dinamo očito 'u krvi', pa je po povratku iz Kine u Europu otišao u bjeloruski Dinamo Minsk 2015.
Danas je član Dinama, ali onog iz Moskve, ruskog drugoligaša. 

Leon Benko 2013. - 'ptica selica' od koje je Zlatko Dalić napravio špicu

Njega u Rijeci i danas slave jer je zabio gol koji je Rijeci itekako pomogao u povijesnoj senzaciji 2013. godine. U
kvalifikacijama za Europsku ligu naš je predstavnik izbacio njemački Stuttgart na krilima sjajne igre varaždinskog
napadača.

Njemu je danas 33 godine i stigao je igrati u Njemačkoj, Belgiji, Kini, Bosni i Hercegovini da bi se danas skrasio u ljubljanskoj Olimpiji. Svoju slavnu HNL sezonu odigrao je 2012/2013 - zabivši 18 golova postao je najboljim strijelcem lige, a zanimljivo, ovu 'pticu selicu' u formativnim su igračkim godinama treneri 'selili' od lijevog do desnog krila, sve dok se nije shvatilo kako je on izraziti centarfor. To je bilo djelo Zlatka Dalića.

Duje Čop 2014. - Hajduk mu dao papire pa je zasjao u - Dinamu

Iako je današnji reprezentativac Ante Čačića u dva navrata igrao u Hajduku, nikad nije glasio za glavnu opciju njihovog
napada. Nezadovoljan situacijom otišao je u gradskog rivala RNK Split (dobio papire od Hajduka i postao slobodan igrač) gdje je počela njegova afirmacija da bi 2012. završio u zagrebačkom Dinamu.

Tamo se brzo nametnuo na svim ofenzivnim pozicijama, ali najbolje se snašao na onoj centralnog napadača gdje je zasjao 2014. uz 22 postignuta gola. To ga je kasnije prodalo u talijanski Cagliari, a od 2015. je u Španjolskoj. Prvo je nosio dres Malage, da bi prethodnog ljeta otišao u Sporting Gijón gdje trenutno nije u prvom planu trenera. 

Andrej Kramarić 2015. - najveći propust Dinama modernog doba

On je možda i najveći propust Dinama u posljednjih deset godina, pa i više. Silno nadareni ofenzivac za mlađe kategorije
Dinama zabio je 452 gola (!) i najbolji je strijelac u povijesti podmlatka 'modrih'. Na Maksimiru nisu imali strpljenja
za mladića kojeg su slali na kaljenje u Lokomotivu što on nije htio dugo tolerira.

Stoga je završio na Kvarneru, Rijeka mu je dala pravu šansu i Andrej je to svojim briljantnim igrama vratio. On nije tek običan napadač koji 'daje golove', on je kompletan igrač koji radi razliku što je i potvrdio titulom najboljeg strijelca 2015. zabivši 25 golova.

Za deset milijuna eura u zimu 2015. seli u engleski Leicester gdje nije bio u prvom planu Claudija Ranierija pa se već za točno godinu dana preselio u njemački Hoffenheim gdje je danas jedan od najboljih igrača.

Ilija Nestorovski 2016. - u godinu dana postigao je cijenu od 20 milijuna eura

Makedonac je htio u ranim danima svoje igračke karijere odustati od nogometa. Njegov otac uspio ga je nagovoriti da
ostane u sportu i to je bila savršena odluka. Da je klasa bilo je jasno već u prvim danima boravka u Zaprešiću kojem je
pomogao u proboju iz druge u prvu ligu.

Punio je mreže drugoligaša, a istim je tempom nastavio i u Prvoj HNL. Prethodnesezone utrpao je 25 komada s lakoćom u dresu kluba kojem se predviđala borba za ostanak što se posebno cijeni. U zimu 2016. njegov je transfer osigurao talijanski Palermo te ga ostavio u Hrvatskoj do kraja sezone.

I dok su mnogi sumnjali kako će se snaći u Serie A, ligi teškoj zan apadače, on je demonstrirao klasu i danas ga se cijeni na 20 milijuna eura! Palermo ga je platio Interu tek pola milijuna, a pravo je čudo kako je promaknuo našim najvećim klubovima.