Na derbiju Hajduka i Dinama bili su Zoran Vujović, Mate Bilić, Nikola Kalinić, Mindaugas Nikoličius, a najviše su se u razgovoru zadržali šef Hajdukove akademije Boro Primorac i trener juniora Dinama Ivan Senzen
Dinamov trener Primorcu: Znam vas, upoznao sam vas dok sam gledao tatu na VHS kazetama!
Bio je to pravi derbi, doduše ne onaj pravi, seniorski, nego mini, juniorski, ali lijepo je bilo vidjeti mlade igrače, budućnost naša dva najveća i najpopularnija kluba te budućnost hrvatskog nogometa. Hajduk i Dinamo u borbi za naslov prvaka, mini-derbi koji je na koncu okončan remijem i stiskom ruke. Složili su se kako su do sva tri boda mogli jedni i drugi, ovako će se pitanje prvaka odlučiti u preostala tri kola. Dinamo ima dva boda prednosti, ali Hajduk ima zaostalu utakmicu s Osijekom i sami odlučuju o svojoj sudbini...
Šteta jedino što je zbog cijelog spleta okolnosti derbi igran u jutarnjem terminu, na radni dan te što su i jedna i druga momčad bile desetkovane za po pet-šest startera. No bez obzira na to vidjeli smo pregršt zanimljivih poteza, preokreta u dominaciji i prilikama, na koncu i dva gola, od kojih je onaj izjednačujući Hajdukov pao duboko u sudačkoj nadoknadi.
Zaslužio je mini-derbi i glavni travnjak i primjereniji termin, a time i veću pozornost gledatelja, premda ih se po slobodnoj procjeni okupilo oko 2000. Lagana kišica uvjetovala je da gledatelji mirno gledaju utakmicu sve do pred sam kraj, kada je Hajduk s igračem više zbio Dinamo u njegov kazneni prostor ne bi li došli do izjednačenja. I na koncu su uspjeli, a slavlje se s terena preselilo na tribine, odakle je nakon utakmice stigao i zasluženi pljesak i pjesma "Ja te volim Hajduče..."
Vrijedi istaći i kako je utakmica protekla u fer i sportskom ozračju s obje strane. Iako je sudac Mateo Erceg iz Pristega pokazao puno žutih kartona, većina je bila plod otvorene, muške igre i klizećih startova po klizavom terenu ili zbog zadržavanja igre, no bez grubosti. Štoviše, u više navrata igrači su nakon starta pružali ruke jedni drugima, zvali pomoć liječnika nakon ozljeda suparnika, pomagali suparniku koga su uhvatili grčevi...
I na tribinama je bilo mirno, delegacija Dinama predvođena Tomislavom Butinom gledala je utakmicu među navijačima Hajduka, nakratko su u poluvremenu popričali i s predsjednikom Hajduka Lukšom Jakobušićem, pozdravili se s Borom Primorcem, Goranom Sablićem... Posebno je bilo zanimljivo nakon utakmice, kada je vremešni voditelj Hajdukove akademije Boro Primorac prišao treneru Dinama Ivanu Senzenu i upitao ga za oca.
- Kako je tata, nisam davno čuo ništa o njemu...
- Hvala na pitanju dobro je – odgovorio je sin Dinamove legende, a kad mu je Primorac kazao da pozdravi oca od njega, Bore Primorca, Senzen je odgovorio:
- Znam ja tko ste vi, upoznao sam vas dok sam gledao očeve kazete, i vi ste u to vrijeme igrali za Hajduk...
Ne samo da je igrao, šjor Boro je bio jedna od stožernih igrača:
- Otac ti je bio jako brz, on i Drago Vabec su nam stvarali najviše problema... A i kasnije me mučio dok je igrao za Brest u francuskoj ligi - nasmijao se Primorac.
Na tribinama pomoćnog terena Poljuda okupilo se jako puno poznatih lica, od čelnika Hajduka Lukše Jakobušića i sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, preko vodstva Akademije, Bore Primorca, Mate Radića, Gorana Sablića, Hrvoja Vukovića..., potom Mate Bilića, Nikole Kalinića, Zorana Vujovića... nekolicine igrača koji zbog raznih razloga nisu mogli participirati, kao što su Luka Vušković, Niko Sigur, Mate Antunović...
Svi su se oni spustili nakon utakmice čestitati suigračima na u zadnji tren izborenom remiju. I redom hvalili atmosferu. Toliki broj navijača na svojim utakmicama može sanjati većina prvoligaša i u seniorskoj konkurenciji. A atmosferu je hvalio i trener Dinama:
- Čestitam svojim igračima i igračima Hajduka na odličnom derbiju u lijepom ugođaju. Daj Bože da je ovako na svakoj utakmici. Za nas je bilo malo čudno s ovoliko gledatelja na tribinama, točno se vidi da je drugačije igrati pod pritiskom – kazao je trener Dinama Senzen, a njegov kolega Marijan Budimir dodao:
- Nismo imali što izgubiti. Trebao nam je konstantni pritisak, mislim da bismo pobijedili da smo zabili pet minuta ranije. Znali smo da smo fizički moćniji, lovili su ih grčevi. Pali su i još su dobili crveni karton. Mi smo imali onu vjeru i zabili smo. Nije to slučajno. Nogomet mora vratiti kada ste pošteni... - kazao je Budimir.
Na odlasku s pomoćnog terena sreli smo još jednom Boru Primorca. Kalkulirao je sam za sebe koliko još bodova treba, kakav je raspored utakmica... i onako, na odlasku, sam za sebe uzdahnuo:
- Eh da nam je samo Mate Antunović zdrav, ničega me ne bi bilo strah. On bi one silne centaršuteve pretvorio u golove....