Igrao je još s Martinom Navratilovom, na Olimpijskim igrama u Tokiju napunit će 47 godina, a to će mu biti osme Igre. U Zagrebu je, sa svojom Indijom igra Davis Cup protiv Hrvatske
Čudesni Paes preživio infekciju mozga, lovi 8. Olimpijske igre!
Hrvatska počinje svoje novo putovanje u Davis Cupu, jednom od bezbroj natjecanja u kojima smo dokazali da smo malobrojna nacija, ali svjetska sportska velesila. Protivnik je Indija, sa čovjekom koji na pitanje 'Gdje si bio '91-e?' hladno može odgovoriti 'Taman počeo profesionalnu tenisku karijeru'. Leander Paes. Debelo u 47. godini i... Još igra!
Pokretanje videa...
Objavio je na svom Twitter profilu da će mu 2020. biti godina oproštaja od aktivne karijere profesionalnog tenisača, a zadnje će mečeve odigrati na Olimpijskim igrama u Tokiju. A te će mu igre biti: osme u karijeri! Za čovjeka koji je 2003. primljen u bolnicu zbog sumnje u tumor na mozgu. Ne-vje-ro-ja-tno!
Ispostavilo se da nema tumor, ali je to svejedno bila ozbiljna bolest neurocisterkoza, parazitska bolest koju uzrokuje cestoda ili trakavica, crv nametnik koji potječe iz svinje. Morao je propustiti US Open te godine i uspio se oporaviti.
Najbolji plasman karijere imao je 1998. kada je bio 73. u ATP poretku. Dakle, nikad vrh vrhova, ali čovjek... Traje li ga, traje. Znate kad je osvojio olimpijsku medalju? U Atlanti 1996.! Za referencu, te su godine olimpijski pobjednici postali i naši rukometaši, a zvijezde repke bili su: Ćavar, Matošević, Smajlagić, Goluža, Saračević, Načinović, Jović...
No to je pojedinačni plasman. A Paes u parovima dan-danas igra na najvišem mogućem nivou. Jedan je od najvećih tenisača u povijesti kad su parovi i mješoviti parovi u pitanju. Osvajao je Grand Slamove i sa partnerima i sa partnericama, a Wimbledon je osvajao u - tri različita desetljeća! Samo on i Rod Laver.
Stalno izmišlja sam sebe
Leander Paes je bio vijest već kad se rodio. U Indiji su mu i otac i majka sportske mega-zvijezde. Tata Vece je bio svjetski prvak i osvajač olimpijske medalje u najpopularnijem indijskom sportu (uz kriket), hokeju na travi, a mama Jennifer godinama je bila kapetanica indijske košarkaške reprezentacije i sama iz glasovite sportske obitelji. Oboje olimpijci.
Štoviše, čak je i začet tijekom Olimpijskih igara u Münchenu 1972., tijekom terorističkog napada.
Upravo svojem ocu koji je nakon sportske karijere diplomirao medicinu te brinuo o tome da sin zahtjevnim životom profesionalnog tenisača ne naruši vlastito zdravlje, Paes zahvaljuje na teniskoj dugovječnosti:
- Fitness trener sa mnom je 25 godina, teniski trener 20 godina, a sve vrijeme moj mentor i moj liječnik je: moj tata. Isti tim koji me savršeno dobro poznaje. Ljudi koji sve to vrijeme uče, izgrađuju se svaki u svojoj struci, idu u korak s vremenom i mene održavaju u formi - kaže Indijac.
- Tri desetljeća profesionalnog tenisa... Naravno, ne može se jednako raditi i živjeti sa 18 ili 46. Pa mi je, sada kad pogledam unatrag, zapravo nevjerojatno koliko su me puta ti ljudi ispočetka 'izmišljali' kao tenisača i sportaša. Od prehrane i režima treninga nadalje.
Da bi se bilo profesionalni atleta i nadomak 50-e potrebna je gotovo nezamisliva disciplina i fokusiranost na karijeru.
- Nekad po 200 najjačih mogućih servisa dnevno, danas po 20-30. Nekad jedan-dva jaka treninga dnevno, danas... A zadnjih godina zapravo samo treniram ili se odmaram od treninga. Svaki dan, ali ama baš svaki dan se sastoji od sati i sati kardio-treninga, joge, pilatesa i meditacije. Sam teniski trening je najjednostavniji. Tijelo, mišići... Sve već znaju napamet jer to su tisuće i tisuće puta ponovljeni pokreti. Samo ih se sada drukčije dozira, manje opterećuje specifičnim pokretima, a više opušta.
Strast za tenis, ljubav za Indiju
Tata je ključna osoba.
- Čovjek je bio svjetski prvak, a uz to je i doktor medicine. To što imam takvog oca, to je najveći blagoslov moje sportske karijere. Bezuvjetna roditeljska ljubav, mentorstvo, podrška, vodstvo... Savršeno razumije kako razmišljam, kako održavati moje tijelo u najboljem mogućem stanju, svaki korak puta kojim kročim sve ove puste godine.
Zaradio je 8.5 milijuna dolara od tenisa (ne uključujući novac od reklama), već su mu roditelji zaradili bogatstvo tako da lova zapravo nikad nije ni bila presudni motiv. Nešto ga drugo vuče da će i nakon 17. lipnja 2020. kada napuni 47 godina ljetne vrućine provoditi na olimpijskim terenima u Tokiju.
- Više od svega želim svojoj Indiji donijeti svjetski rekord kada su nastupi na teniskim turnirima u pitanju. Sada iza sebe imam sedam Olimpijskih igara, a želim taj broj podići na osam i osigurati da iza tog rekorda dugo piše: Indija!
Otkud ta fokusiranost na parove?
- To je više medijski mit nego stvarnost. Pa ja sam u pojedinačnoj konkurenciji pobjeđivao i jednog Samprasa (*1998., nap.a.), olimpijska medalja koju sam osvojio došla je u individualnoj konkurenciji, jako sam puno pobjeda Indiji u Davis Cupu donio igrajući baš u 'singleu'. Tenis se strahovito promijenio kroz sve te godine, kao svijet i život uopće. Prilagodba na nove trendove ključ je uspjeha u bilo kojem poslu pa i mome. Disciplina i prilagodba novim vjetrovima koje nosi protok vremena.
Ali u korijenu priče Paes vidi nešto drugo. Onaj inicijalni moment nisu ni posvećenost, ni asketizam.
- Strast! To te povuče i to te drži. Gledajte Federera koliko već traje. Nema takve karijere bez strasti, bez ljubavi prema tenisu. Ako se onda na to i talent nadodaju disciplina i prilagodba novim trendovima, tada se može trajati vodi li sportaš računa o svojem tijelu i umu. A kako godine idu na tu brigu odlazi sve više vremena, ali ako prema nečemu postoji strast onda se sve može.
Svaki dan je dar
Najslavnija teniska partnerstva Paes je imao sa dvije Martine, Hingis i Navratilovom. Kad je počeo igrao je sa 17 godina starijom Navratilovom, a onda i sa sedam godina mlađom Hingis koja je već skoro tri godine u teniskoj mirovini.
- Navratilova je bila moja učiteljica, a sa Hingis sam toliko blizak da stalno govorim kako je ona zapravo moja sestra. Zajedno smo težili teniskom savršenstvu i to partnerstvo s njom bilo je jednom od mojih mnogih 'ponovnih izmišljanja samog sebe' kao tenisača.
A ništa nije bilo 'ponovno rođenje' kao borba sa teškom bolešću.
- Ljudi su mislili da sam gotov. Ali život mi je dao novi kredit i na tome sam neizmjerno zahvalan. Svaki dan je dar; treba živjeti s radošću, voljeti svoje najmilije i čuvati svoje zdravlje.
Ako ćete, poštovana čitateljice i čitatelju, išta zapamtiti iz ove priče onda nek' to bude ta zadnja rečenica. Citat Leandera Paesa. Istina koja ide iznad tenisa i sporta.
Sjajni, veliki tenisač, Davis Cup protivnik naše Hrvatske koji zaslužuje sve poštovanje i gromoglasni aplauz Doma sportova. Leander Paes, Indija!