Bivši 'vatreni' za 24sata: 'HNL više nije dosadan, a Gattuso je Hajduku dao dimenziju više'

U Splitu, na promociju vina Union, koje proizvodi obitelj proslavljenog hrvatskog reprezentativca, danas igrača Hajduka Ivana Rakitića, vidjeli smo i jedno pomalo zaboravljeno lice iz svijeta nogometa, Igora Budana. Pokoja sijeda više nego što bi možda očekivali, ali još uvijek prepoznatljiv ljubiteljima nogometa. Nekadašnji hrvatski reprezentativac stigao je kao jedna od važnih ljudi u lancu distribucije Rakitićevih vina, no spremno je odgovorio i na sva ostala pitanja.

Pokretanje videa...

01:47

Ivan Rakitić | Video: Tomislav Gabelić/24sata

PREDSTAVIO VINO VIDEO Koje ćete vino? Ma daj mi ono Rakitićevo! Igrač Hajduka postao vinar, Raquel zablistala

Čime se bavite osim distribucijom vina, jeste li još aktivni u svijetu nogometa?

- Bavim se nekretninama, ponekad odradim i neki transfer ako se pojavi prilika, ali nemam baš ljubav prema toj ulozi, a ako je nemaš ne možeš je dobro ni raditi. Ako dolaziš na stadion samo da bi nešto odradio, to je krivi pristup. Drugi poslovi ti to možda omogućavaju ali nogomet ne, samo ako si unutra s ljubavlju, onda to možeš odraditi kako treba, neovisno o rezultatu. Ja nisam, ne vidim se u tom poslu 24 sata svaki dan i bio sam iskren prema sebi i drugima, nije mi se dalo lagati. Život mi je ispunjen drugim poslovima, nisam više toliko ni u javnosti, dan mi je ispunjen poslovima oko distribucije i nekretnina i nekim drugim projektima, živim na relaciji Rijeka – Italija – Pakoštane, koji su moja stalna ljetna baza, otac mi je iz okoline Benkovca pa sam se pod stare dane vratio u njegovu regiju.

Onda kao Dalmatinac porijeklom sigurno gajite i neke osjećaje prema Hajduku?

- Ipak sam Riječanin, rođen, deset godina igrao za mlade kategorije Rijeke, kasnije i u seniorima, i taj mi je klub jako puno dao. Neovisno o korijenima, emocija koja se doživi u Splitu nikoga ne ostavlja ravnodušnim, svi je doživimo na svoj način a ja bih rekao tko ne voli Dalmaciju ne voli ni Hrvatsku. Možda je odgovor malo diplomatski, ali ja to tako osjećam.

Čeka nas jadranski derbi, prva i druga momčad na ljestvici bore se za naslov jesenskog prvaka?

- Prije svega sam presretan da smo svi skupa i dalje napeti, da je utrka neizvjesna, a skoro će Božić. Do prije koju godinu liga je bila dosadna, a sad uživamo u nogometu, napetosti, rezultatu, formi jednoga kluba, bez obzira je li to jedne godine Dinamo, druge Rijeka, treće Hajduk... Ja stvarno uživam ove sezone u gledanju naše lige.

Tko bi mogao biti prvak?

- Prerano je za procjene, Hajduk je pokazao s Gattusom i Rakitićem jedno dobro lice, znamo da Hajduk ima uvijek dobru atmosferu, a ove godine imaju ono što nisu prošlih godina, a to je dobar balans i kontrolu emocija. Ja uvijek Split povezujem s Italijom, kad pobijediš prvak si, drugu utakmicu izgubiš i tjedan dana je depresija. Ovo je prvi put da se pokušava držati balans. Rijeka je standardna, ima kontinuitet godinama, predsjednik i svi u klubu zajedno rade dobar posao, pokušavaju s jednim normalnim budžetom pratiti vodeće pozicije. Kažem, kao ljubitelj i navijač nogometa mogu biti zadovoljan da smo i dalje napeti i da uživamo u nogometu...

Rijeka uživa privilegiju raditi u miru između Dinama koji je uvijek u ulozi favorita i Hajduka koji pokušava na krilima navijača i njihove euforije nešto napraviti?

- Rijeka ima taj kontinuitet, ima isti način rada već desetak godina. Nisu nikad imali velike snove, osim biti što bolji. Pritisak u Rijeci je puno manji nego u Splitu, to svi znamo, ali očekivanja su manje – više ista, jer Rijeka je uvijek pri vrhu, pokušavaju kroz mlađe igrače i manji budžet doći do što boljeg rezultata. Hajduk? Samo ime sve govori, klub koji ima predivnu tradiciju, fali im koji trofej zadnjih godina ali vjerujem da će sad imati kontinuitet vođenja koji im je nedostajao zadnjih godina. Kao osoba sa strane, a poznavajući Rina (Gattusa op.p) s kojim sam radio u Palermu, dobili su drugu dimenziju. Hajduk i Split dobili su velikog bivšeg igrača i profesionalca punog emocija koja se stopio sa sredinom.

- Ono što mogu reći kao rođeni Riječanin koji ima veliku ljubav prema Dalmaciji, da mi je drago vidjeti da se oba kluba bore za vrh, ali i da vidim da Osijek napreduje, da Varaždin i Slaven pobjeđuju, da je neizvjesna situacija na ljestvici.... Dinamo je u prvak, ali nije im lako igrati na dva fronta, dosta gube energiju, ozljeđuju se... Ne želim pričati o kvaliteti prvenstva jer ne znam na kojoj je to razini, osim možda kroz utakmice Dinama u Europi, ali definitivno bih volio da napreduju svi klubovi, a s njima i liga. Ja vjerujem da će biti neizvjesno do kraja.

Svi hvale Gattusovu prisnost s igračima kojima daje srce i dušu. Je li takav bio i u Palermu?

- To je bio njegov početak karijere jer je došao u Palermo nakon Siona. Split je težak, ali bilo je težak i Palermo, pogotovo što je radio s pokojnim Mauriziom Zamparinijem. Ali Rina je uvijek krasila srčanost, vruća krv, znamo da je Kalabrez, pun topline, želje, volje, a znamo i da je pobjednik. On prihvaća poraz, ali će sve napraviti da do njega ne dođe.

Kakav je bio kao trener?

- Svaki trener ima prednosti i mane, ja mislim da on u toj poziciji želi napraviti najbolje na svakom treningu i utakmici. Nisam nikad upoznao trenera koji želi da bude loše. Treba imati strpljenja, možemo reći da Hajduk napreduje u tom smjeru, da nema toliko promjena. Gattuso ima veliko iskustvo, možda nije svugdje trajao, ali danas rijetko tko u nogometu dugo traje.

Je li Hajduk previše ovisan o Marku Livaji?

- Svakom klubu nešto nedostaje, definitivno bi bilo dobro za Hajduk da ima još jednog Livaju. E sad, je li to neki drugi igrač, je li to netko mlađi..., ne znam. I Rijeka igra bez špice, s Frukom u toj ulozi, pa je još uvijek neporažena. Uvijek nekome nešto fali, jedino Atalanti ne, ha, ha, ha...

Pratite Atalantu?

 - Pratim je jer sam tamo igrao i po meni su oni najbolji primjer kako se radi, kako se uvode mladi igrači a usput postiže rezultat s ne tako velikim budžetom. Imaju predivan put, oni su kompletni jer ne griješe... Hajduk i Rijeka moraju gledati da što manje griješe u svojim odlukama, jer sport je takav, ako pogriješiš nema popravka. Čak i ako napraviš sve dobro, može se netko poskliznuti i zbog toga ne osvojiš prvenstvo. To nije tvornica radijatora da znaš koliko ih proizvedeš, koliko prodaš... Imaš tu i srce, i dušu, i obitelj, i navijače, vratnicu, nesreću... Nogomet je kompleksan, ovisi o puno faktora, treba se sve poklopiti, čak i Cityju, iako stalno pobjeđuju i ulažu milijarde.