A što ja da kažem na ovo? Nakon 15 godina m(b)raka i njezinog nonšalantnog ponašanja prema meni i djeci (iako kaže da ih voli), ja sam našao drugu. Dati ću vam jedan primjer. Nedjelja (prije 3 dana). Došla je sa posla, odmah u krevet (to joj je svakodnevna rutina, jer, Bože moj, ona je jedina žena na svijetu koja radi, druge su kod kuće). Ja sam došao poslije nje. Dečki kažu da su gladni. Ja umoran, ustao, napravio im pileće medaljone, krumpiriće, ona cijelo vrijeme spava, leži, odmara. Poslije sam sa dečkima pisao zadaću. Ona cijelo vrijeme u krevetu. Umorna žena, što ćeš. Kad smo otišli spavati, ustala i oprala suđe. Sutradan ujutro (u ponedjeljak) smo zaspali, malo zakasnili u školu. Draga moja i dalje spava. Svaki dan sam sa djecom, svaki dan ih vodim u školu i dovodim iz škole, svaki termin za trening moja je obaveza, svaki odlazak doktoru moja je obaveza (jer ona nemože - ima takav posao). Kada sam bio u bolnici na operaciji ugradnje umjetnog kuka bila mi je svaki treći-četvrti dan. Kada je ona bila na čuvanju trudnoće ja sam joj dolazio svaki dan. A kada sam ja bio na rehabilitaciji u toplicama nije mi došla niti jedan dan. Ali nisam bitan ja. Dečki su gladni, ona mora spavati i ležati do 10. Umorna je, jedina žena koja radi. Ja ih hranim, ja se igram sa njima, ja se bavim sa njima. Ona hoće razvod jer sam se ja kurvao, jer sam ja uništio naše živote (baš me zanima zašto) i tjera me van. Ja plaćam kredite, ponekad plaćam i režije.