DIO 1 - ..... Priča iz Hrvatske,, jedna od mnogih. Kakve veze ona ima sa imigrantima, svakom na vlastitu prosudbu...... Ona je Ankica iz jednog grada RH. Ima 71 godinu. Evo njezine priće: "Cijeli sam život radila - čistila i peglala po kućama, prala javne zahode, kopala na njivama... Ali nemam radnu knjižicu. Njegovala sam muža do smrti. I kad sam na Zavodu za mirovinsko osiguranje pitala imam li pravo na njegovu mirovinu, rekli su mi da je rok za podnošenje molbe istekao, da sam zakasnila deset dana. Sad sam beskućnica. Skupljam stari kruh. Ako mi se posreći, nađem i koju bocu"...U međuvremenu Ankica je dobila barem trajan i siguran smještaj, ali priča je i dalje tužna... Jedna od najmanje 120000 sličnih hrvatskih priča onih koji su; stariji od 65 godina. Ne primaju mirovinu. Ne dobivaju socijalnu pomoć. Nemaju nasljedstvo. Ne uzdržava ih obitelj. Oni ne žive u siromaštvu. Oni grcaju u bijedi. Zaboravljeni!!! Svakom petom Hrvatu prijeti siromaštvo i socijalna isključenost, a ovo je priča o onima kojima bijeda nije zastrašujući, realno izgledan, sumoran futur koji im noću ne da spavati, nego sasvim opipljiva stvarnost. Za te ljude koji žive u čistoj bijedi, uglavnom starce, iz resornog Ministarstva uvjek ista poruka - NOVCA NEMA. Posljednji je popis pokazao da je u nas 120000 ljudi starijih od 65 godina koji ne primaju mirovinu ni po kojoj osnovi. Golemim dijelom to su žene koje nikada nisu ni bile u formalnom radnom odnosu, nekadašnje radnice na poljima, kuća­nice što su svaki dan odradile ne puno nego prekovremeno radno vrijeme, danas često udovice koje žive od pomoći djece, rođaka, susjeda. Samo 17.000 ljudi prima socijalnu pomoć u kategoriji odrasle potpuno radno nesposobne osobe koje nisu umirovljenici....nastavak sljedi dolje...