Prvi album prljavaca nosio je oznaku šund, bojkotirali su ih državni mediji, nisu imali ‘kinte’, a svejedno su bili face iz Dubrave. Otad je prošlo 40 godina te 30 od ‘zabranjenog’ koncerta na Trgu bana Josipa Jelačića
DANI PONOSA I SLAVE, 1. DIO
Prljavci: Nismo ni za sendvič imali, spavali smo na kolodvoru
Nemam kartu, ali ak’ uspiješ nabaviti, daj molim te pitaj koju i za mene, odgovara ovih dana Jasenko Houra (59) svima koji ga žicaju ulaznice za koncerte Prljavoga kazališta u Areni. Spektakli su rasprodani, a sad davne 1979., kad su objavili prvi LP “Prljavo kazalište”, takvo što su teško mogli zamisliti jer već taj prvi album je imao oznaku šunda i bojkotirali su ga državni mediji.
- Zbog famoznog poreza na šund bio je skuplji od drugih albuma. Dali su nam 36 sati snimanja i tri sata za remix. Jako malo vremena, pa dva sata ti prođe samo na kavi. Snimiti i izmiksati album za 39 sati ravno je ZF-u. Ta prva ploča je napravila dobar temelj za drugu. Napisi državnih medija tad nas nisu zanimali jer smo bili vezani uz alternativne medije poput časopisa Polet - govori nam Jajo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:49
Dva su imena pri osnivanju benda bila u opciji, uz Prljavo kazalište, razmišljalo se i o imenu Zarazne bolesti.
- Tajno smo glasovali, napisali imena na papire i na gusto je prošlo, 3:2. Nikad nismo ispitivali tko je glasao za koje ime. Istinska demokracija – priča Houra.
Tih godina bio je u fazi uličarenja, spavanja po kolodvorima, vježbanja u hladnim rupama. S početaka karijere rado se sjeti Boom festivala, rock zvijezda koji su s djevojkama pod ruku odlazili na večere, a on s Bogovićem sjedio u nekom predvorju i gledao ih.
- Neki novinar iz Novog Sada tražio je intervju, a mi smo pristali pod uvjetom da nam kupi pivo i sendvič. Čekajući vlak, spavali smo na kolodvoru jer nismo imali gdje drugdje – ispričao je.
Već s prvom pločom postali su face u Dubravi. Dobili su poštovanje klinaca, bend je postao vruća roba. Ispred Zvečke stajali su s Azrom, Pankrtima, Mirkom Ilićem, slikarima, glazbenicima, dizajnerima, a sve ih je objedinjavao ondašnji Polet. List je potaknuo i njihove zajedničke svirke u Ljubljani, Rijeci i Zagrebu.
- Nije bilo važno tko s kim stoji. Dolazio si i pio kavu, tko je naletio, dobro je naletio - kaže Houra.
Sve se tih godina vrtjelo oko njih, no koncerti poput onoga legendarnog na Trgu 1989. i dalje su se činili kao san. Sve dok sljedeće godine nisu objavili “Crno-bijeli svijet”.
Ploča je to na kojoj su momci iz Dubrave pjevali “Ne brini pred tobom stoji život, stoji cijeli vijek...” i donijela im prvu dobru zaradu. Uz “17 ti je godina tek” na albumu su se našle i “Zagreb”, “Moderna djevojka”, “Crno-bijeli svijet” te “Mi plešemo”. Album su prodali u više od 200.000 primjeraka. Te godine Houra se odselio iz Dubrave, ali i danas tamo dolazi dvaput na dan. Jedanput na probu, drugi put na kavu.
Nakon “Crno-bijelog svijeta” prljavci nastavljaju još žešće pa već sljedeće godine izlazi “Heroj ulice”, sa “Svim gradskim bitangama”, a 1983. album “Korak od sna” otvara i danas hit-pjesma “Sve je lako kad si mlad”. Bend pamti razne zgode, trenutak kad je Bogović zaspao na bini usred koncerta. Nevolje se, smiju se, događaju i krutim profesionalcima, kako ne i njima, haharima, koji su tada imali 18, 19, 20 godina?! To je, kažu, bilo odrastanje, sazrijevanje.
- Svirali smo tri koncerta na dan. U 10 ujutro u Virovitici, onda bismo pospremili opremu pa u 17 u Podravskoj Slatini, a hotel u Našicama čekao nas je navečer. Sami smo nosili opremu, sami slagali binu i igrali tri utakmice na dan da se što prije iskalimo. Životinjski brzo smo se izraubali, a slično je bilo i vani. U Njemačkoj smo na nastupima svirali tri puta po 50 minuta s tek desetak minuta odmora. Smršavjeli smo svi, na povratku doma prvo si vidio kapute, a onda nas. Fizički je bilo jako iscrpljujuće - priča Houra.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
