Povratak u Saloon, koji danas samo rijetko otvara vrata u posebnim prigodama, uvijek je dobra opcija. Bilo je tako i u ponedjeljak, 2. prosinca, na promociji albuma “Tko to zove ime moje”
KOLUMNA: DAVOR LUGARIĆ
Rajko Dujmić je zaslužio više, rijetki ga čuvaju od zaborava...
Čitanje članka:
< 1
min
Riječ je o dosad neobjavljenim pjesmama, nažalost prerano preminulog, Rajka Dujmića. Ostavština ovog skladatelja je ogromna, ne samo kroz Nove fosile, tja, pa ima i pobjedu na Euroviziji. On je, uz Stevu Cvikića, i naravno, grupu Riva, najzaslužniji za to slavlje u Lausannei 1989. godine.
U kombinaciji pjesama s toga novog albuma iz zvučnika su se čuli njegovi najveći hitovi, a posebno je emotivno bilo kada je Rajkov sin Tin otpjevao “Milenu”. Utihnuli su svi, a to je bila samo potvrda kako je Dujmić zaslužio puno više. Ovaj je album nastao ogromnim trudom obitelji, Rajkove supruge Snježane i Tina, pa prijatelja i skladatelja Nene Ninčevića, onih koji su sudjelovali na albumu, poput Jasne Zlokić, Nede Ukraden, Nine Badrić, Jacquesa Houdeka, Borisa Novkovića, Jure Brkljače..., te uz veliku podršku Croatia Recordsa. Od preminulih nam glazbenih velikana “obilježavanje” ima samo Oliver Dragojević, što lagano prerasta u vašar.
No Zdenko Runjić, Arsen Dedić, Zvonko Špišić, Rajko Dujmić..., ima ih, da ne nabrajamo dalje, zaslužili su nekakav spomen koji je više od obiteljskog i prijateljskog prisjećanja na velikane. Primjer je upravo ovaj album, “Tko to zove ime moje”. Prisjetili smo se Rajka i njegovih pjesama, ali to je, nažalost, iznimka i entuzijazam bliskih mu ljudi. Neke su glazbene udruge i udruženja, “puni ko brod”, mogli bi za velikane učiniti nešto više...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
