Nestašni estradnjaci: 'Kod Tita smo krali cigarete i upaljače...'

Kupit ćemo vam skupe čizmice, osigurati masne honorare... Učinit ćemo sve da budemo prijatelji. Plivat ćete u bogatstvu, a mi ćemo objavljivati zajedničke fotke s ljetovanja. Moto je to kojim su se vodili poduzetnici koji su u vrijeme privatizacije zgrnuli bogatstvo. Po glazbene miljenike slali su privatne avione da im zapjevaju u dnevnom boravku. Po logici ‘vidjela žaba da se konj potkiva’ u utrku za zvjezdanim prijateljstvima i suradnjama ušli su i političari. Bahatiji nego ikad, ucjenjivali su, prijetili... Ako A zvijezdu nisu mogli dobiti, plaćali su joj da ne pjeva za druge. A oni su poslušno pjevali kako je politika dirigirala jer ih je zanimao keš. Istražili smo tajne dugogodišnje sprege politike i estrade te što se sve radilo ispod stola. Danas pak svi pjevaju drugu pjesmu. Pjevači se zaklinju da nisu pjevali poduzetnicima skinutima s trona, a političari kažu da su zvijezde nepotrebne i skupe.

Dobro pamtim jednu stvar kad smo se te večeri pojavili pred Titom. To je atmosfera iza bine, koju sam vidio samo kod izuzetno velikih zvijezda, recimo kod Micka Jaggera. S Titom je, kao i s Jaggerom, bila jako erotizirana atmosfera. Iza scene je bio cijeli kor HNK, stotine žena. One su bile tako ushićene da je to stravično. Ali to nije bilo domoljubno ushićenje. Imam dojam da žene strašno erotizira vlast ili moć. Svi su se tresli iza zavjesa, rekao je Goran Bregović novinaru Dušanu Vesiću. Prema Titu kao političaru bio je ravnodušan, ali ga je zvjezdana dimenzija njegove pojave, koja masovno privlači žene, ushićivala.

Te večeri se nastup Bijelog dugmeta pred Titom - bili su jedni od mnogih - pretvorio u fijasko. Bregovića i društvo brzo su otjerali sa scene jer se Josipu Brozu, rođenom 1892., ta vrsta muzike nikako nije mogla dopadati, premda su prvi rokeri pred njim nastupali još od šezdesetih (grupa Elipse 24. svibnja 1966.). Njemu je to vjerojatno izgledalo kao Josipovićeva glazba u opisu Vladimira Šeksa: “Meni to izgleda kao kad se dva lonca tuku”.

Tito je tu buku brzo zaboravio (imao je tad 82 godine) ali Bregović nikad nije zaboravio naelektrizirani eros oko Maršala. On je, piše Vesić, “vidjevši Tita izbliza povezao svoje dječje fascinacije s osobnim dojmom i sam shvatio kako bi trebao izgledati. Ne može biti slučajno da je njegovo vanjsko ponašanje od tada tako drastično izmijenjeno da je počelo podsjećati na ponašanje njegova idola...”. Kad je 1986. Bregović nabavio kožni mantil kao Tito bio je “sretan kao malo dijete”, a kad mu je Zdravko Čolić darovao sat u kojemu se Tito pod jednim kutom pojavljuje, a pod drugim nestaje, bio je oduševljen. Bregović je kasnije taj sat darovao Azemu Vlasiju, šefu kosovskih komunista, bivšem predsjedniku omladine koji je Titu kao mladić predavao štafetu.

Tito je bio prva i najveća pop zvijezda u Jugoslaviji - Josip Broz Superstar - pa su ga alfa mužjaci s estrade kopirali. Njegov je modni stil oponašao i Franjo Tuđman, koji je bio fasciniran starijim Zagorcem. Goranova majka bila je pak oduševljena Jovankom Broz, a Jovanka Broz sa Jacqueline Kennedy - lanac glamuroznih utjecaja nije poznavao ideološke barijere. Glumci su se obožavali družiti s njim. I ne samo jugoslavenski. Tito je, između ostalog, poznavao većinu filmskih zvijezda u Hollywoodu. Željeli su ga upoznati i najtvrđi republikanci, poput Charltona Hestona. Filmski Ben Hur je nakon susreta s njim rekao: “Predsjednik Tito je famozna ličnost. Priznajem da me oduševio”. Ništa, kako kažu Amerikanci, ne uspijeva tako dobro kao uspjeh.

Poznanstvo s Titom otvaralo je sva vrata, o čemu je tjedniku Nacional zanimljivu priču ispričao Boris Buzančić koji bi, kako je rekao, ploču s imenom Titova trga sam skinuo da nije bio prestar. Buzančić je, naime, kao dijete “narodnog neprijatelja” bez krivnje više puta izbacivan iz škole, ponižavan i maltretiran. Glumac je postao zato što je Akademija bila jedino mjesto do kojeg nije dospio njegov dosje. Upitan od novinara Nacionala je li se družio s Titom, rekao je:

- Ma dajte, molim vas... On je možda znao za Batu Živojinovića i beogradske glumce.

Nas u Zagrebu nikog nije znao. Ja sam se prvi put s njim rukovao kad smo u HNK igrali Gogoljeva ‘Revizora’. Poslije predstave bili smo u kazališnom salonu predstavljeni Titu. Drugi put je to bilo u Puli, na dodjeli Zlatnih arena, nakon što sam snimio ‘Užičku Republiku’.

Stajali smo na pozornici i onda su on, Jovanka i njihova svita išli i upoznavali se s nama. Sjećam se samo da mi je pružio ruku, a osjećaj je bio kao da primite neko mekano tijesto, upravo neugodno za primiti. Poslije njega je došla Jovanka koja, kad me zgrabila za ruku i stisnula, umalo da nisam zajauknuo. Poslije sam to svima pričao, uvijek sam svašta lajao, tako da sam mogao i nastradati. I treći put sam bio s Titom kad smo u Novom Sadu igrali Marinkovićeva ‘Kiklopa’, ali ja sam već tad bio tako poznat da me na ulazu nisu htjeli ni pretražiti, samo su rekli: ‘Druže Boro, izvol’te!’. Ovo što sad rade na aerodromima je ništa prema onome kako su tad ljude pretraživali. Ali mene uopće nisu pregledali. Zato što sam snimio ‘Užičku republiku’ i jer sam u partizanskim filmovima igrao pozitivce, valjda su mislili da sam neki visoki partijac. Mogao sam prenijeti bombu da sam htio. A iza mene je bila Koraljka Hrs, koja je zaboravila bedž bez kojeg se nije moglo ući. Kaže ona: ‘Boris, daj reci da sam tu s vama da me puste’. Kako sam se volio zafrkavati, kad su me policajci pitali: ‘Je l’ poznate drugaricu?’, rekao sam da je nikad u životu nisam vidio. Ona je počela plakati i morala je autobusom ići u hotel po bedž, a umalo su je i uhapsili. To mi nikad nije oprostila. A Tita sam poslije vidio još jednom u Beogradu...”.

Titova naklonost sigurno je karijerno pomogla i Bati Živojinoviću te Borisu Dvorniku. Svi su znali da ih Tito obožava. U TV serijalu “Robna kuća” Bata Živojinović pripovijeda kako ga je Tito desetak puta godišnje zvao u goste. Bata bi otišao, zabavljao najvećeg sina naših naroda i narodnosti, a kad bi Tito negdje otišao - ukrao bi mu cigare. Tito je pušio skupe holandske cigare Wilhelm III. “Vremenom sam mu počeo krasti i upaljače”, priznao je Bata, koji je jedne godine kupio Mercedes, da “bude kao Tito”. “Te sam godine, od honorara koje sam zaradio, mogao kupiti 12 Mercedesa”, kaže Živojinović. Potom je ispričao anegdotu kako je jednom prilikom Titov brod kasnio s polaskom iz Splita pa je Tito pozvao Borisa Dvornika da ga zabavlja. Dok je Dvornik čekao Tita, primijetio je na stolu bocu viskija. Kad se Tito pojavio - Dvornik je već bio mrtav pijan. “Pa gdje si se prije uspio napiti?”, upitao je Tito Dvornika. “Pa tu kod vas je bio viski”, rekao je Dvornik. “Ali to je moj viski”, rekao je Tito i dodao: “I ti si lopov, kao i onaj Živojinović”. “Tito je cijelo vrijeme znao da mu kradem cigarete i upaljače, i ništa nije rekao”, kaže Bata.

- Tito se želio družiti s glumcima i ja sam bio počašćen njegovim pozivom - reći će Živojinović, koji se nakon Titove smrti pridružio Miloševiću.

- Volio me je jer sam uglavnom igrao komandante u ratnim filmovima. Od preko trista, koliko sam ih snimio, bio je 31 partizanski. ‘Breza’ je bio dobar film. Tu sam igrao Zagorca, a Tito je po majci odatle vukao korijene. Dva mjeseca sam među njima učio melodiju tamošnjega govora. Poslije premijere on mene oslovi: ‘Zagorac’. Ja mu kažem: ‘Druže Tito, nisam ja Zagorac, ja sam Šumadinac’! A on na to kaže: ‘Meni je to isti ku*ac!’.

Boris Dvornik je izabran 1992. u Sabor kao HDZ-ov kandidat. Na politički angažman nagovorio ga je Antun Vrdoljak, s kojim se družio godinama. Dvornik se ubrzo povukao iz politike, a priznao je da mu to u karijeri nije trebalo. Politički angažman i prijateljstvo s Tuđmanom stajali su ga prijateljstva s Batom Živojinovićem, ali je dobio saborsku mirovinu. To mu je osiguralo bezbrižnu starost. Titu je voljela zapjevati i diva Tereza Kesovija, kojoj je maršal tepao kako mu je njezin glas najmiliji. S Arsenom Dedićem i Gabi Novak posjećivala je Tita, a s Jovankom uživala u ženskim razgovorima.

Omiljena Titova zabavljačica bila je Nela Eržišnik, koja je godinama izvodila satire pred Brozom. “Tito me je veoma volio. Bila sam njegov gost od 1955., kad me je prvi put vidio, i od tada nije prošla valjda nijedna Nova godina ni neka proslava da me nije zvao da nastupam. Bilo me je strah da ne pogriješim i imala sam jaku autocenzuru. Kritizirala sam siromaštvo, ali naglasila i to da nitko ništa ne radi. Titu se to dopadalo i svaki put je tražio da to ponavljam.

Sviđala mu se više Marica Hrdalo, koja je govorila kajkavskim dijalektom, a Jovanka je voljela Ličanku babu Ikaču. Ipak, ostajem pri tome da je Tito bio diktator. Imao je odgoj KGB-a. Nije baš bio Idi Amin i jeo svoje protivnike, ali je bio opasan te je svejedno odgovoran za Gradišku, Goli otok i Bleiburg”, prisjetila se Nela Eržišnik. I Jelisaveta Seka Sabljić o Titu je imala loše mišljenje.

- Bila sam još student, bilo je to početkom šezdesetih. Bili su u nekoj sobi i mi smo onda jedan po jedan dolazili sa svojim točkama, valjda na metar ispred Tita i Jovanke. Ja sam recitirala, odnosno to je bilo ‘trtiljanje’, neki su pjevali... On me nikad nije impresionirao, nije me bilo strah niti sam imala tremu jer nije ni moja obitelj bila na njegovoj liniji. Ali nikad neću zaboraviti kako je pušio cigaru i dobacivao mi usred moje točke, valjda je mislio da tako sudjeluje. Bilo mi je to strašno, kasnije mi se to događalo po provincijskim kazalištima. Nije me to toliko čudilo, ali da jedan Tito s onim svojim držanjem tako dobacuje...