Nakon duge i teške bolesti u Splitu preminuo Čedo Martinić

Ante Čedo Martinić (51) izgubio je borbu s rakom želuca. Preminuo je u utorak rano ujutro u splitskoj bolnici, u gradu u kojem je i radio, potvrdio je Davor Vuković, voditelj odnosa s javnošću splitskog HNK. 

Glumac je na Badnjak prošle godine saznao da ima adenokarcinom koji je metastazirao. Zbog nelagode u želucu u proljeće prošle godine otišao je na pregled nakon čega mu je dijagnosticirana heliko bakterija. Uzimao je terapiju, no na Badnjak je saznao da ima tumor koji potječe od žljezdanih stanica sluznice želuca. 

Nedavno je progovorio i o tome kako su ga razočarali liječnici koji su mu rekli da više ne dolazi u bolnicu na liječenje jer mu ne mogu pomoći. To je smatrao malodušnim jer je mislio da pacijentu treba dati neku nadu da može učiniti još nešto.

Protiv bolesti pokušao se boriti i alternativnim metodama, koje se kod njega nisu pokazale učinkovite. Početkom studenog rekao je da se najviše plaši tjelesne boli, ali smrti se nije bojao jer je vjerovao da život smrću ne prestaje nego se samo mijenja.

Posljednjih dana najteže mu je padalo što nije imao snage poigrati se sa svojom četverogodišnjom kćeri. 

'Car Dioklecijan'

Ante Čedo Martinić rođen je 27. siječnja na Braču 1960. godine. Bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Svake godine spremno se odazivao da igra ulogu cara Dioklecijana u Splitu na Dioklecijanovim danima. Glumio je i u brojnim serijama poput 'Odmori se, zaslužio si', 'Loza', 'Villa Marija', 'Ponos Ratkajevih', 'Ruža vjetrova' i druge... U njegov filmski opus, između ostalih, ubrajaju se i 'Kanjon opasnih igara', 'Da mi je biti morski pas', 'Četverored', 'Trešeta' te 'Iza stakla'. Igrao je i u brojnim predstavama splitskog teatra, a obnašao je i dužnost ravnatelja Drame splitskog HNK. Zajedno s klapom Sveti Florijan osvojio je prošlogodišnji Splitski festival s pjesmom 'Kako ću joj reć da varin'.

Konobario u Americi

Martinić je želio vidjeti kako se živi u Americi. Nekoliko godina ondje je konobario i namjeravao se vratiti u Zagreb. Kazališnu karijeru nastavio je u Splitu jer je dobio ulogu u opereti 'Splitski akvarel'.

Znao je kako je to odrastati bez jednog roditelja

Martinić je sedmo dijete klesara i domaćice iz Pučišća na Braču. Od najstarijeg brata mlađi je 20 godina. Kad je imao sedam godina, umrla mu je majka.

- Znam kako je odrastati bez jednog roditelja. Volio bih da moja djeca ne moraju to prolaziti - rekao je svojedobno glumac. 

Martinić je bio u braku s 12 godina mlađom suprugom Zrinkom, medicinskom sestrom, s kojom je imao troje djece, sina Tina Antu (15) te kćeri Lukreciju (11) i Nikolinu (4). Iako su i oni supruga sa Brača, upoznali su se u kafiču u Splitu te se ubrzo i zavoljeli.

Njegovi su bili siromašni, tata mu je radio u kamenolomu, a glumac se prisjećao kako mu je govorio da napusti otok ako želi izbjeći bijedu. S 14 godina upisao je srednju vojnu školu u Zagrebu jer mu otac nije mogao priuštiti ništa drugo. Ondje je shvatio da ne podnosi disciplinu i poželio biti umjetnik.

S obzirom na to da je dobro pjevao, dvojio je između studija na glazbenoj i kazališnoj akademiji. Na kraju je upisao glumu zbog čega, govorio je, nikad nije požalio.