Ovogodišnja Nagrada Fric, kojom se bira najbolje prozno djelo objavljeno od srpnja 2020. do srpnja 2021., prvotno objavljeno kod hrvatskog nakladnika, na jeziku za koji nije potreban prijevod, zbog čega nagrada nije usko nacionalno, nego i regionalno usmjerena, prva je njezina svečana obljetnica - petogodišnjica.

Dakako, to je prigoda da se nagradi i njezinim dosadašnjim dobitnicima stvori nekakav ozbiljniji kontekst - značenja, utjecaja, pogrešaka i pogodaka, za što će svakako biti prigode nakon što početkom sljedeće godine saznamo tko će među 14 za sada odabranih autora i njihovih djela biti peti dobitnik Nagrade Fric, vlasnik Žiroskopa, novčanog iznosa od 75.000 kuna i titule laureata. Odnosno, tko će zaokružiti petorku u kojoj već čekaju Damir Karakaš, Jurica Pavičić, Darko Cvijetić i Marko Gregur.

Tematika stereotipa

Nagradu Fric organizira tjednik Express, glavni pokrovitelj je Barcaffe, a mi ćemo svaki dan pisati o dva polufinalista. Roman "Sinovi, kćeri" Ivane Bodrožić iznimno je snažan i mračan, premda već u biti i angažiraniji, u opisivanju neslobode drukčijih i odbačenih kojima je društvo diskriminacije oduzelo pravo glasa, pravo koje im ovaj roman upravo dodjeljuje/vraća.

Progovarajući o poniženosti i osjećaju krivnje, metaforičkom i stvarnom sindromu "zaključanosti", Bodrožić uobličava tri glasa; djevojke koja leži u bolničkom krevetu i sposobna je komunicirati još samo treptajem, majke tragično obilježene tradicionalno-autoritarnim svjetonazorom te transrodnog muškarca čije je odrastanje obilježio užas društvenih stereotipa.

Taj transgeneracijski lanac predrasuda koji se manifestira od mikrozajednice obitelji do cijelog društva te isključuje sve što je drukčije i manjinsko, u ovom romanu funkcionira kao krik koji potiče na promjenu i prije svega razumijevanje.

Nadrealno i lirski

Roman "Gdje je nestao Kir" Elvisa Bošnjaka jedan je od onih koji u pozadini tematiziraju rat; u pozadini premda progovara o njegovu samom početku i sramoti zvanoj slučaj Josipa Reihl Kira iz 1991. godine.

Roman je temeljen na psihološkoj karakterizaciji likova – žrtve i ubojice, moralnim načelima koja se lako iščitavaju iz tako ustrojenog romana, ali nisu plakatno-moralizatorska i zrncima nadrealnoga, koja možda isprva djeluju začudno, ali se potom posve skladno stapaju s onim stvarnosnim.

Bošnjak se odlučio za miksanje činjenica iz stvarnih biografija likova s elementima nadrealnog i lirskog, a roman "misli" iz perspektive dramskog pisca i tako ga konstruira, što daje posve novu vizuru pisanju o ratu na kakvo smo se naviknuli posljednjih godina, pa i desetljeća.