Te '98. svi su sa zastavama izašli na trgove. Grlilo se mlado i staro, pilo se i pjevalo sve što postoji diljem Lijepe naše, ali nešto je nedostajalo. Falila nam je ona prava navijačka pjesma
Miroslav Rus za 24sata: 'Neka pati koga smeta' napisao sam za 10 minuta na valu euforije!
Mala zemlja, ranjena od rata, prvi put je 1998. godine na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Tad se očekivanja nisu izgovarala na glas, ali legendarni Ćiro Blažević nakon nesretnog ispadanja u četvrtfinalu Europskog prvenstva 1996. tražio je osvetu u Francuskoj. Stigla je 4. srpnja 1998. Dan koji je za Hrvate nezaboravan. ''Vatreni'' su u Lyonu ''razbili'' Njemačku 3-0. U zadnjoj minuti prvog poluvremena prvi gol je zabio Jarni, drugi Vlaović, a pobjedu je u 85. minuti zapečatio Šuker. Eksplozija emocija je bila nevjerojatna. Hrvatska se plasirala u polufinale Svjetskog prvenstva.
Svi su sa zastavama izašli na trgove. Grlilo se mlado i staro, pilo se i pjevalo sve što postoji diljem Lijepe Naše, ali nešto je nedostajalo. Falila nam je ona prava navijačka pjesma. Nije bilo pjesme koja bi podržala to slavlje i nosila dalje nogometaše i navijače do pobjede. Osjetio je to tekstopisac Miroslav Drljača Rus dok je pjevao s ekipom na Trgu bana Josipa Jelačića. Bilo je oko pola 12 u noći kad je odlučio nazvati imenjaka i prijatelja, legendarnog urednika Miroslava Lilića, koji je tad bio na čelu uprave diskografske kuće Croatia Records.
- Miro, što je ovo? Nema navijačke pjesme. Hajde, otvori mi studio, idem je napisati. Pitao me imam li je, rekao sam mu ne još, ali snimit ću je na ovom valu euforije - odgovorio mu je Rus.
Lilić je sredio studio i pozvao inženjera Zvonimira Domazeta. Rus je uzeo papir i olovku u ruku i za 10 minuta napisao prvu hrvatsku navijačku pjesmu, "Neka pati koga smeta (Hrvatska je prvak svijeta)". Lilić oduševljen. ''Odmah snimaj pjesmu, odmah snimaj spot'', vikao je Lilić preko telefona, prisjeća se Rus.
- Pitao me tko pjeva pjesmu. Pojma nisam imao koga da zovem i onda sam se sjetio Baruna, a oni su bili na gaži izvan Zagreba - priča nam. Rekao im je da otkažu gažu i odmah krenu prema studiju. U međuvremenu su Rus i Zvonimir rasporedili po pola mikrofone po studiju da dobiju efekt sa stadiona.
- Baruni su došli mrtvi umorni oko pola 2 u noći, no pjevali su do 3 ujutro. Ne puštam ih doma jer znam: ako odu, spavat će dva dana. Zovem Lilića da šalje snimatelje odmah da snimimo spot - govori Rus.
Spot su snimili u 7 ujutro kraj fontane Croatia Recorda. Rus je, preko Lilića, zamolio HRT da im ustupi golove reprezentacije. Premijera prve navijačke pjesme bila je navečer u "Dnevniku" na Prvom programu. To se sve dogodilo u 24 sata.
- Već drugi dan to je bio singl koji je prodao 77.000 primjeraka. To je diskografski rekord. U jednom danu pjesma je napisana, snimljena i snimljen je spot. Vremenski se to nikad nije tako dogodilo. Nikad nitko nije tako brzo, bez spavanja, izrealizirao takvo nešto.
Pjesma je poslije dobila sedam verzija. Koristila se za pobjede Janice i Ive Kostelića, vaterpolista, rukometaša...
- Mi smo tad redom osvajali sve živo i mrtvo. Ljudi su me zvali i ja bih samo mijenjao tekst. 'Hitno, dolazi Janica sutra'. I ja promijenim refren u 'Janica je prvak svijeta'. Tad sam ubacio i Ivicu u pjesmu jer sam vjerovao da će i on nešto osvojiti, pa da me ne zovu više. Brinulo ih je što ako ne osvoji, što ćemo tad s tim stihom. Rekao sam im da ne brinu, oni su brat i sestra i neće se ljutiti - govori nam. Ivica Kostelić čuo je pjesmu i izjavio da će se još više potruditi. Idući dan bio je prvak svijeta.
- Nevjerojatno je što je pjesma sve doživjela. Onda sam poludio i nakon sedam godina napravio univerzalni tekst koji bi vrijedio za sve - smije se Rus. Hitmejker kaže da je sad red na ''vatrene''.
- Ostalo je samo da 'vatreni' odrade svoj dio. Ja sam svoj napravio. Sad je red na njima da postanemo prvaci svijeta. Vjerujem da možemo biti prvaci - govori nam.
Rus više nema u planu pisati navijačke pjesme, ali poslušao je novu himnu nogometne reprezentacije.
- Gledajte, reći vam iskreno. Svatko ima pravo izraziti neke svoje osjećaje i neku svoju emociju za svoju zemlju, za svoju reprezentaciju... Podržavam svakoga tko radi bilo kakvu navijačku pjesmu, uopće nije bitno kakva je pjesma. No publika na kraju odlučuje, ne odlučuju autori. Možemo se mi osobno dogovoriti što je najveći hit, ali na kraju će to ljudi odlučiti - kaže autor prve navijačke pjesme.
''Djevojka sa sela'' te ''Mare i Kate'' izvorno nisu bile navijačke pjesme, ali su to postale. Rus je, kao pravi pjesnik, napisao ''Neka pati koga smeta" na valu euforije. Zato je pjesma i preživjela sve ove godine te je i dalje nezaobilazna na stadionima i trgovima. Možda je HNS zaboravio da sluh i srce nacije biraju ''himnu'' koja će nas pratiti do pobjede.