Jacques Houdek: Želja mi je da me unuci pamte kao kul dedu

Trebao je to biti slavljenički završetak prošle i početak ove godine za Jacquesa Houdeka (39). U prosincu mu je bilo 20. godišnjica karijere, odnosno od prvog nastupa u zagrebačkom klubu Sax. Situacije zbog pandemije i mjera mu je, uostalom kao i gotovo svima, promijenila planove, a donekle i život.

POGLEDAJTE VIDEO: Houdekova obožavateljica

Pokretanje videa...

01:12

JAGODA IMA TRI TETOVAŽE POSVEĆENE JACQUESU HOUDEKU: ‘ON ME ODUŠEVLJAVA’

Kako nam je sam priznao prije koncem prošle godine, za blagdane je uvijek bio s obitelji, nije imao svirke. No sve ostalo je drugačije

- Nikakvi veliki planovi se sada ne rade, nije takva situacija. Ljudi se bore za život zbog koronavirusa, a onda su nas pogodili i ovi strašni potresi.

Koliko jako ste ih osjetili?

Sad živimo u Samoboru i oni jači su se dobro osjetili. Dobro smo prošli, i mi i kuća, ali svi ćemo ostati ovime obilježeni cijeli život. Nezahvalno mi je pričati o tome jer se u odnosnu na ljude na tim područjima nije dogodilo ništa. Ovo je za sve bio veliki stres koji će ostaviti traga na svima nama. Ponavljam, nezahvalno je pričati, nama nije bilo ništa, ali nisam mogao oka sklopiti deset dana. Pa kad vidiš ljude kako su stradali... Strašno.

Kako komentirate ovo što se danas zbiva na tim područjima, to politikantstvo?

Ima ljudi koji kažu kako ne gledaju vijesti nije mi jasno kako uspijevaju u tome. Pratim, ne mogu okrenuti glavu i onda se sekiram. Kad vidim što se sve sad tamo događa, ne vjerujem gdje živimo.

Više od pet milijuna kuna dodijelit će Ministarstvo kulture i medija za pomoć glazbenicima. Novac bi trebao ići organizatorima za troškove produkcije. Je li to najava boljih dana za Vašu glazbenike?

Slabo sam upoznat s time jer nisam aplicirao, nisam želio, za sve sam se uvijek sam izborio. Daj Bože da to profunkcionira, da se opet sve zajedno pokrene, ali sam pomalo skeptičan. Promovirat ću album, stvarati nove pjesme jer mislim da je i ova godina za mene već izgubljena. Osim toga, glazba je ipak luksuz, veselje će doći na red te na kraju.

Godina je tek počela, zašto to već sad mislite?

Nedavno sam pričao o tome kako me zovu ‘Gospodin glas’. Ja sam sebe uvijek više zamišljao u tome kao gospodin, a manje glas. Uvijek sam bio čestiti i prema sebi, a i prema van. Želim da sve bude dostojanstveno i na nivou, da moja djeca, ma unuci i praunuci jednog dana mogu reći ‘Deda Jacques je baš bio cool i na nivou.

KAKO ĆU PROVESTI BLAGDANE Jacques: 'Licemjerno je pjevati dok se ljudi bore za život. Sada mi je želja ostati živ i zdrav...'

Pa kako ‘gospoština’ ima veze s poslom, odnosno nastupima ove godine?

Zato što sam ja uvijek radio na poziv, nisam se gurao i laktario. Znam da sam time ja na gubitku, ali je tako. I ne mislim da će se sad preko noći nešto dogoditi i zbog toga je ova godina već izgubljena. Jer puno toga je potrebno da te netko pozove na nastup, u grad, dvoranu, kazalište ili klub, bilo gdje. Kad si u nekom klanu, onda je to puno lakše, jer se onda neki izvođači rotiraju. A ja nisam u klanu da netko uvjetuje, ‘Evo ti sad Jacques, pa ćeš dobiti nekog jačeg’. U klanu je lakše, i da se razumijemo, i to je pošteno, nemam ja ništa protiv toga, samo ja nisam dio toga. Nikad nisam svoj renome gradio na tuđem angažmanu. Ja samo želim imati koncert jer netko kaže da želi dovesti baš mene. Svim kolegama želim da se pokrene, ali moja mi realnost govori da to nije tako blizu.

Znači možemo očekivati novih pjesama ako neće biti nastupa?

Pa ovu godinu planiram promovirati ovaj album i da, raditi na nekim novim pjesmama.

Kakve su prve reakcije na novi album “Glavom i bradom”?

Još je stvarno prerano reći kako ga je prihvatila publika, ali oni najvatreniji pratitelji mi pišu, javljaju se. Ima osam novih pjesama pa se netko javi kako je neka baš aktualna, u nekima se pronalaze... To je poseban gušt. A beskrajno vjerujem najvatrenijim pratiteljima jer neki su tu već 20 godina i znam da mi žele dobro. Reakcije su zasad dobre, a jako me zanima prodaja.

Kakve brojke očekujete?

Znamo kakva je danas diskografija, zbog toga me i zanimaju te brojke. Ja sam prvi album objavio 2004., tada se još nešto i prodavalo, u tom valu. Danas se albumi ne izdaju radi brojki, više su tu kao suvenir, da pjesme za najvjernije budu na okupu. A i da taj trag ostane za vječnost.

Prvi nastup imali ste krajem 2000. godine. Sjećate li ga se i danas?

Sjećam se svega, imao sam veliku tremu. Imamo sam brojne goste, a Sax je bio pun. Sjećam se da sam i tada sve sam ‘vukao’ kao i danas. A bio sam vrijedan, pa ‘Glavom i bradom’ mi je 15. album u karijeri. Brzo je proletjelo ovih 20 godina, a ipak se osjećam kao da sama na početku, kao da još pola toga čega ima u srcu i glavi nisam ni dotaknuo.