Hegedušić o pjesmi 'Vukovar': Napisao sam je u jednom dahu

"Da ima grob, došla bih mu, zapalila svijeću. I rekla bih mu: Sine, čekaj me. Živa ne mogu k tebi na nebo." 
Pročitaj priče nestalih u Domovinskom ratu. 

Pjesmu ‘Vukovar’ napisao sam u jednom dahu. Vidio sam strah i nevjericu u ljudskim njihovim očima, pa sam narodu želio dati poruku optimizma, da nas se ne može samo tako uništiti rušenjem i agresijom, rekao nam je Hrvoje Hegedušić (83).

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:27

Video: Marko Prpić/Pixsell

Autor jedne od najpoznatijih pjesama posvećenih gradu heroju prisjetio se dana kad je uzeo nalivpero u ruke i napisao tekst koji generacije i generacije i dalje jednako pjevaju “punim” srcem.

- Došla mi je inspiracija, razmišljao sam o Vukovaru i odlučio svoje misli izraziti kroz tekst, pa kasnije i glazbu. Danas sam iznimno ponosan što sam upravo ja napisao i uglazbio tu pjesmu - kaže nam glazbenik koji je bio jedan od prvih koji se tijekom agresije uključio u akciju “Croatian music aid” dobrotvornim koncertima i umjetničkim radom. Smatra kako je “Vukovar” jedna od njegovih najuspješnijih pjesama u glazbenoj karijeri dugoj gotovo 55 godina te da ga upravo zbog te pjesme ljudi i najviše prepoznaju. Iako, kako nam je rekao, nije sudjelovao u obrani Vukovara, nego je sve informacije doznao putem medija koji su ga potakli na pisanje teksta, zahvalan je svim ljudima koji su se borili sa srcem za Hrvatsku. Nikad nije pomislio da hrvatski branitelji neće uspjeti. Želio im je olakšati svojim riječima.

- Kad su počela žestoka granatiranja i bombardiranja naših gradova, uočio sam priličnu zbunjenost kod ljudi, vladali su strahovi, ljudi su se bojali. Tad sam osjetio potrebu dati im do znanja da takvi događaji ne mogu naškoditi jednoj naciji, jednom narodu. Korijeni se ne mogu tako lako iskorijeniti - objašnjava glazbenik. Bio je tužan zbog mnogobrojnih razaranja, no danas kad vidi da su se Vukovar i okolni gradovi obnovili, kako kaže, lakše diše.

- Više ne zaplačem, ne volim se sjećati tih teških situacija, pa radije o tome i ne razmišljam. Pokušavam misliti samo na pozitivne životne situacije - rekao je Hegedušić. U Vukovaru je bio odmah nakon rata.

- Išao sam vlakom slobode, tad je bilo jezivo. Danas je sigurno bolje, ima više mogućnosti, ali je i dalje sve stvar politike - smatra. Prošlost ipak, kako je izjavio, treba ostaviti po strani jer su to bili jako teški životni trenuci.

- Na to se ne treba stalno vraćati, ali da treba iz toga izvući iskustvo da se čovjek zna ponašati to sigurno - smatra skladatelj. Nakon njegova uspješnog hita za grad heroj mnogi su počeli snimati pjesme s posvetom, no Hegedušić kaže kako danas više gotovo da ne postoje takve pjesme.

- Danas ne čujem pjesme posvećene Vukovaru, mladi više o tome ne pišu toliko. U ono vrijeme to je bilo zanimljivo, tad su pjesme radili Zlatni dukati i drugi, a sad ne poznajem takve pjesme - izjavio je glazbenik, kojeg danas s vremenskim odmakom prožimaju dvojake emocije.

- Tuga za izgubljenim životima i tjeskoba koju su izazvali znani događaji, a na drugoj strani zadovoljstvo što sam uspio pomaknuti kazaljku optimizma prema plusu i vratiti nadu da će ‘iz krvi i bola niknuti cvijeće’ - izjavio je Hegedušić. I danas će, kao i svake godine, svoju pjesmu pjevati na jednoj proslavi u organizaciji vukovarske policije. Njegova balada “Vukovar” uvrštena je u knjige “Hrvatsko ratno pismo” i “Hrvatska lađa”, ali i u brojna srca hrvatskih građana. U ožujku je trećeligaš Vukovar oduševio sportsku javnost unikatnim dresom. Stihovi iz Hegedušićeve pjesme i slika vodotornja od tada krase dres vukovarskog kluba. Dres je “debitirao” 15. ožujka na gostovanju kod Varteksa. Zasluge za originalan dizajn pripadaju varaždinskom Fotexu, koji je kompletnom garniturom počastio vukovarske nogometaše.

- Poslao nam je fotografije i mi smo bili uistinu oduševljeni - rekao nam je trener Vukovara Ivica Radoš. Dres je odmah postao hit među Vukovarcima. Čim je klub to podijelio na svojoj društvenoj mreži, počele su stizati i više nego pozitivne reakcije. Posebno zbog težine koju nose stihovi utkani na njemu.

- Iz majčinog krika sloboda se rađa i uskoro bijela zaplovit će lađa do sunca. Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboraviti neće Vukovar. Stoji grad! - riječi su jedne od najljepših domoljubnih pjesama o Vukovaru, a tako smatra i trener Radoš.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Kad vidite da to piše ispod grba, ne treba vam veća motivacija. Vukovar ima svoje značenje, a mi imamo nekolicinu igrača iz Osijeka i Vinkovaca pa igračima ‘sa strane’ treba staviti do znanja gdje igraju - objašnjava trener vukovarskog trećeligaša. O gradu heroju svim srcem pjevali su i Zlatni dukati “Vukovar, Vukovar”, Shorty (38) “Grad palih anđela” i “Dok Dunav”, Vladimir Kočiš Zec (70) “Gospodine generale”, a pokojni Vice Vukov “Tvoja zemlja”.