Dvije karijere: Korkut je doktor za kosti i stručnjak za modu

Danju radi kao glasnogovornik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a navečer kao poznati modni kritičar često je na crvenim tepisima, modnim eventima, izložbama i premijerama.

Nenad Korkut (50) doktor je ortopedije s 25 godina radnog staža.

- Uvijek sam imao taj neki život u stilu Dr. Jekyll i Mr. Hyde. Što ustvari ne čudi jer jako puno liječnika ima potrebu u slobodno vrijeme opustiti se od stresa koji izaziva liječnički posao. Ipak ste na poslu suočeni s bolestima i patnjama. Pozitivno u mom poslu je to, naravno, što imate mogućnost izliječiti nekoga i to vam je najveća satisfakcija. Većina kolega koji nisu eksponirani imaju hobije, igraju tenis, trče, planinare, proizvode vina, muziciraju, slikaju... Mene opuštaju moda i film - kaže Korkut.

Njegov interes za modu traje od školskih dana. Osim s kolegama s medicine družio se s umjetnicima i novinarima.

- Prijatelji su primijetili da puno znam o modi, pa su me uvijek nagovarali da nešto napišem o toj temi. Moja ideja je bila da esejistički pratim modu. Kad me Siniša Svilan upoznao u jednom društvu, on i njegova tadašnja žena Ella su baš inzistirali da počnem raditi u ‘Glamour caffeu’, da počnem pratiti modu. Isprva nisam htio jer mi je bilo neozbiljno kao doktor baviti se nečim što ljudi percipiraju kao nešto frivolno u odnosu na ono što radim. Na kraju sam popustio jer je, sjećam se, 1999. godine bila dodjela Oscara. Ona mi je bila fascinantna od malih nogu jer je objedinjavala moje dvije velike ljubavi, a to su film i moda. Napravio sam prilog i iskreno sam mislio da će to biti to. Međutim, nisam mogao vjerovati kako je to odjeknulo u javnosti jer tad takvih tema nije bilo. Počeli su mi zvoniti telefoni da bi me angažirali da radim za njih. Svaki put sam mislio da je moj tekst ili prilog zadnji, ali evo već 18 godina to radim. Modni hobi prerastao je u javnu priču - kaže i dodaje da su reakcije ljudi koji ga vide u ambulanti, operacijskoj sali ili hitnoj pomoći, gdje je radio, dosta različite.

20 godina u kuti

- Ponekad me ne prepoznaju. Velik dio radnog vijeka radio sam u Karlovcu. Međutim, oni nešto mlađi i zainteresiraniji bili su jako iznenađeni bez obzira što se o meni pričalo kao o liječniku. Kad pričam o modi, ne želim se potpisivati kao dr. Nenad Korkut jer niti sam doktor mode niti modne teorije niti mislim da trebam koristiti tu svoju akademsku titulu kad pričam o nekim drugim stvarima izvan medicine. Ljudi su uglavnom dobro reagirali. Mene je bilo strah reakcije kolega. Hoće li to prihvatiti. Međutim, ja sam se se kroz cijeli svoj medijski život trudio izbjegavati žutilo i pričati o modnim temama na ozbiljan način. Moda je za mene umjetnost i tako sam joj pristupio. Nije mi bila na nivou tračeraja. Tako da su moji kolege to prihvatili - kaže Korkut.

Rad u bolnici, koji je trajao 20-ak godina, zamijenio je poslom glasnogovornika HZZO-a, a bijelu kutu - odijelima.

Ležeran i u odijelu

Tadašnji ravnatelj vidio me na hodniku i predložio mi zašto ne bih, kad već imam medijskog iskustva, preuzeo službu za odnose s javnošću, što sam shvatio kao izazov iako nisam imao iskustva na taj način komunicirati s medijima. Na poslu se odijevam klasično. Sretan sam što mogu nositi odijela.

Volim uniforme i sigurno je ugodno i modno oportuno kad imate kutu i boli vas briga što ćete odjenuti na poslu. Ali sad sam u godinama kad mi paše odijevati se klasično. A privatno sam u glavi još malo dijete koje voli eksperimentirati s modom, kaže Nenad Korkut.

S godinama se počeo veseliti udobnosti i konformizmu iako ga raduje i modna igra. U mladosti je, ali i danas, izlazi u kultni zagrebački klub Jabuka, za koji kaže da ga je jako odredio zbog dodira sa supkulturama.

U školi samo petice

- Bio sam novoromantičar, slušao sam Depeche Mode, Duran Duran. Tamo je bilo i pankera, i darkera, i metalaca. Od srednjoškolskih dana smo se naučili toleranciji jer smo svi bili različiti i svi smo pripadali supkulturama – kaže Korkut, koji je kao dijete bio jako miran i volio je učiti.

- Imao sam sve petice u školi. Išao sam u Petu gimnaziju u Zagrebu i bio oslobođen mature. Roditelji nisu imali problema sa mnom i veselili su se kad sam počeo izlaziti. I oni su u svoje doba, šezdesetih, bili moderni. Slušali su progresivnu muziku, koja me kasnije oduševila. Moja estetika koju sam razvio dolazi iz najužega kruga obitelji. Moja majka bila je model – priča Korkut. U modu se zaljubio vidjevši Tatjanu Patitz na naslovnici Voguea. Imao je 20-ak godina i bio je na venecijanskom Biennalu.

Mornarski look

- Padala je kiša i mi smo sjedili u kafiću. Preko puta je bila trafika s raznim časopisima. Vidio sam Vogue s Tatjanom Patitz na naslovnici. Na fotografiji je bila samo njena glava i koprena. Rekao sam: ‘Što je ovo?’. Onda sam počeo proučavati modnu povijest. Prva firmirana stvar koju sam kupio bila je mornarska majica Jean Paul Gaultier. Kupio sam je u New Yorku, a to ljeto bio sam u Dubrovniku. Princeza Caroline od Monaka imala je jednaku. To mi je bilo smiješno. Vidjeli smo se u restoranu i nasmijali smo se jedno drugom. Ta majica mi je jedan od važnijih komada odjeće u ormaru – kaže Korkut.

Tijekom karijere upoznao je mnoge svjetske dizajnere. John Varvatos pozvao ga je na ručak nakon što mu je kao modni kritičar postavio nekoliko pitanja nakon revije. Medicinu je upisao s idejom da će liječiti bolesnu djecu u Africi.

Htio pomagati djeci

- Kao dijete glumio sam u ZKM-u i zato sam dobar s tom generacijom glumaca. Lijepo sam crtao i pjevao. Svi su nekako očekivali da ću se baviti umjetnošću ili studirati arhitekturu. Nismo bili bogati, ali sam imao sve što djetetu treba. Bio sam svjestan da mnogi to nemaju, pogotovo kad sam gledao priče iz Afrike. Od malih nogu sam htio pomagati ljudima i zato sam odabrao medicinu. Bio sam veliki filmofil u srednjoj školi, a Kinoteka je bila iza ugla. Kao klinac sam gledao sve moguće filmove, od Bergmana, Fellinija, Kurosawe. Nisam bio siguran da sam tad razumio Bergmana – smije se Korkut. Onda je pročitao intervju njegove muze Liv Ullmann.

- Pričala je kako je ostavila glumu i postala Unicefov ambasador dobre volje te išla u Kambodžu i Vijetnam. Pitali su je zašto to radi jer je i Bergman rekao da ima talent, a da za Unicef može raditi netko drugi. Ona je rekla da ne želi, kad se jednom okrene iza sebe i pita se što je radila, reći da je samo glumila. Bio sam klinac od 17 godina i rekao sam: ‘To je to’.

Dobre vibracije

Prvi je u Hrvatskoj napravio top listu deset najbolje i najlošije odjevenih.

- Na početku sam kratko komentirao neke naše poznate osobe. Nisam znao da ću otvoriti Pandorinu kutiju. Normalno da neke nisam mazio u kritikama, ali uvijek sam se trudio biti pristojan i da shvate što treba mijenjati. Kasnije sam prestao govoriti što je loše, ali ne zbog straha. Smatram da pozitivne stvari treba njegovati i prenositi pozitivnu energiju – kaže Korkut.