Argumenata za smjenu Gustafssona je puno, slabi rezultat, još slabija igra, nesposobnost da podigne momčad... No veliki broj promjena trenera nije Hajduku ništa donio, a otvorio bi i pitanje sposobnosti onih koji biraju
ANKETA Šekspirijanska dvojba čelnika 'bilih': Mijenjati ili ne?
Šekspirijanska dvojba "mijenjati Gustafssona ili ne mijenjati" muči ne samo Lukšu Jakobušića i Mindaugasa Nikoličiusa, nego i navijački puk Hajduka. I to ne od jučer, od najnovijeg posrtanja u Koprivnici, nego već neko vrijeme. Hajduk je u nizu od četiri prvenstvene utakmice bez pobjede, zadnja je ostvarena još u rujnu protiv Lokomotive, osvojena su svega dva od 12 mogućih bodova...
Pokretanje videa...
Sve su to argumenti za promjenu na klupi, no koliko je puta do sada Hajduk mijenjao, i koliko dobroga su im kad je u pitanju rezultat smjene trenera donijele? I to je najjači argument onih koji zagovaraju zadržavanje Gustafssona. No nisu u pitanju samo rezultati, poraznija od samih rezultata je igra koju momčad prikazuje u zadnje vrijeme. Kad se sve zbroji i oduzme i kad se podvuče crta, pored trenerovog imena ipak ostaje veliki upitnik. Mijenjati ga ili ne?
Kako god okrenuli, čelnici Hajduka napunili su svlačionicu kvalitetom, igrački kadar koji je na raspolaganju Gustafssonu nije imao niti jedan njegov prethodnik. Ni blizu. I logično je očekivati da sve te vrhunske soliste trener pokuša posložiti u skladan orkestar. Na žalost, Gustafssonu to iz nekog razloga ne uspijeva. Momčad mu u obrani izgleda poput raštimanog orkestra, svatko solira po svom, a u napadu se sve svodi na pokušaje prve violine Livaje. Premalo je to za nešto više od četvrtog mjesta, koje pak ne zadovoljava nikoga. Ni čelnike kluba, ni navijače, ni javnost..., na koncu ni igrače, a vjerojatno ni samog Gustafssona.
Gustafsson u četiri mjeseca nije uigrao obranu, nije uigrao mehanizme donošenja lopte u opasnu zonu pred protivničkim golom, još uvijek luta i kada su u pitanju pozicije i uloge pojedinih igrača, a nije ostvario ni željeni rezultat. U takvoj situaciji čelnici kluba nemaju previše izbora. Stari Splićani znali su govoriti: "Ako kažin slabo radi, nećeš minjati lancune...", u prijevodu, ako javna kuća slabo posluje, nema svrhe mijenjati plahte...
S obzirom na to da igrače ne mogu mijenjati, čelnicima Hajduka ostaje da krizu pokušaju premostiti promjenom trenera i dovođenjem nekoga u koga imaju povjerenja da će napraviti iskorak. Je li to Nikoličiusov suradnik iz vremena Gorice Dambrauskas, koji dobro poznaje i Nikoličiusov rad, i prilike u HNL-u, teško je reći. Čelnici Hajduka zakopčani su do grla, dojam je da im je pri izboru Tramezzanija i Gustafssona bilo važnije da njihova imena ne procure u medije prije službene objave, od njihovih trenerskih kvaliteta. Vjerojatno će tako biti i ovoga puta.
Naravno, ostaje mogućnost i da Jakobušić i Nikoličius odluče nastaviti s Gustafssonom, pa dokle ide, ide. Ma koliko to u ovom trenutku izgledalo kao nemoguća misija, ne bi to bio posve neočekivan ishod. Preživio je Gustafsson i Tobol, preživio je i domaće poraze u derbijima s Osijekom i Rijekom, preživio je i Šubićevac, pa bi mogao i Koprivnicu... Bez obzira što su navijači u Koprivnici okrenuli palac dolje, odluke o smjeni Gustafssona još uvijek nema, no to ne znači da u danima koji slijede ne treba očekivati bijeli dim poviše Poljuda.
Teška je noć za dvojcem na čelu Hajduka, noć u kojoj su sigurno sto puta vagali odluku mijenjati ili ne. Ako ne mijenjaju, riskiraju produbljivanje krize iz koje će se teško izvući, ako pak mijenjaju, bit će to već peti trener u zadnjih godinu dana koliko je Jakobušić za kormilom Hajduka. A toliki broj smjena u tako kratkom roku povlači za sobom i pitanje kompetencije i sposobnosti onoga tko bira...