Zlatko Saračević vodio je svoj Dubrovnik na utakmici 2. lige u Biogradu kad je stigao poziv iz PPD Zagreba. Spakirao je dvije majice, odjurio za metropolu i odmah dočekao Barcelonu...
Saračević: Stari, spori smo, ne možeš s golfom ići na utrke...
Kad su me nazvali iz Zagreba, prva osoba koju sam nazvao bio je Lino Červar. Želio sam čuti njegovo mišljenje, a on mi je rekao: ‘Neka ti je sa srećom i neka ti je Bog na pomoći!’, rekao je Zlatko Saračević (56).
Do prije nekoliko dana bio je dio izbornikova stožera i trener drugoligaša Dubrovnika. Sad, kad je trener Zagreba, ta će dva posla biti teško uskladiti.
- Ha, čuj, bit će onako kako Lino kaže - spremno govori Sarač.
Poziv iz Zagreba, kluba koji mu je obilježio karijeru, stigao je dok je bio u Biogradu, taman je igrao utakmicu. No kratak je put od Biograda do Barcelone...
- Dok smo putovali prema Biogradu, gledao sam Zagrebovu utakmicu protiv Nantesa na mobitelu. Naša utakmica završila je oko 22 sata, a kad sam izašao ispred hotela, stigla je prva najava. I što ću, došao kući svjestan da, kad Zagreb pozove, nema tu razmišljanja. Na brzinu sam se spakirao i odjurio u Zagreb. Nisam stigao ni razmišljati o svemu. Uzeo sam valjda dvije majice sa sobom i krenuo - prepričava Saračević pa nastavlja:
- Došao sam i stvarno odjedanput uletio u sve ovo. Ali dobro, Zagreb gledam i pratim, moj je zadatak u reprezentaciji, uostalom, pratiti igrače. Iako, to je moj klub, gledam ga uvijek. Pa makar i na mobitelu...
Bio je Saračević pomoćnik Dvoršeku i Vujoviću, s kojim se nije lijepo rastao, ali danas je on gazda. I bit će po njegovu.
- Drukčije je kad uđeš unutra. Sa strane ti se čini da znaš rješenje, ali kad si tu, shvatiš da je to puno kompleksniji problem. Treba vremena, ali idemo kopati, raditi... Ovako ja to gledam: Ja sam kuhar, svlačionica je moj frižider i pripremam jelo s namirnicama koje imam na raspolaganju. A cilj je da sve to skupa bude jestivo. Protiv Barcelone baš i nije bilo, ali dobro... Bit će, uvjeren sam - optimističan je novi trener Zagreba.
Prvo što je primijetio u svojoj prilično nespretno složenoj momčadi je brzina. Odnosno, činjenica da nje nema.
- Osnovno što sam vidio kad sam došao je: ‘Stari, mi smo spori!’ Nema brze reakcije, pa protiv Barcelone doslovno nismo stizali napraviti faul! Želiš ga faulirati, a nikako ga uloviti. Na tome treba raditi ako želimo napadati velike. Pa ne možeš, brate, s golfom ići na utrku - kazao je Saračević.
Oduševio ga je mladi Tin Lučin, koji kod Kamenice često nije čak ni trenirao s prvom momčadi. A riječ je o jednom od najvećih talenata u Europi.
- Sto godina se znam s trenerom Barcelone Xavijem Pascualom, baš sam mu nakon utakmice rekao: ‘Ovo ti je novi Domagoj Duvnjak’. Pita me koliko ima godina, kažem mu da nema još ni 18, a on me gleda u šoku. Samo da nam ga sad ne ‘maznu’, možda bi bilo bolje da sam šutio... - nasmijao se Saračević i zaključio:
- Više Lučinu vrijedi deset minuta protiv Barce nego 75 treninga. A ja nikad neću staviti mladog igrača zadnjih deset minuta. U jednom trenutku shvatio sam da ne mogu dobiti Barcelonu, pa sam odlučio barem dobiti Lučina. I mislim da sam ga dobio.