Šampioni ne plaču za zlatom, već slave srebrnu medalju...

Djevojka iz Dubrave otrčala je k dečku Edisu Elkaseviću po hrvatsku zastavu koja je uvijek s njom pa pojurila čestitati svjetskoj prvakinji. Potom je zastala ne bi li utješila petoplasiranu Juliju Fischer te Kubanku Jaime Perez, koju je hicem od 67,39 metara u zadnjoj seriji izgurala s podija.

Izgubila je zlato? Nema veze, Sandra Perković okrenula se kamerama s iskrenim osmijehom sreće na licu, kao prava sportašica, svjesna da je Kubanka Denia Caballero (69,28 metara) jučer u ‘Ptičjem gnijezdu’ bila bolja i da je biti drugi na svijetu velika, velika stvar. Broncu je uzela Nadine Müller (65,53).

- Zadovoljna sam sa srebrom. Natjecanje je bilo teško za mene. Bila sam u jako dobroj formi, ali nisam to danas mogla realizirati. Čini se da nekada nije dobro biti u dobroj formi, jer si jednostavno prebrz. Disk jednostavno nije htio proći mrežu, a znam da bi svaki taj hitac, da je uspio, bio jako dalek. Došla sam kao favoritkinja i u svakom sam hicu dala sve od sebe. Pod pritiskom sam bacila 67.39 metara rekla je Sandra za HRT  dodala:

- Moram čestitati Caballero. Srebro je tu, nemam za čime žaliti. Čini se da smo Blanka i ja tragičarke "Ptičjeg gnijezda". Obje smo bile u najboljoj formi, a vratile smo se sa srebrima. Ali ako je to najgore, neka tako bude.

Sandra je, čini se, u sasvim drukčijem raspoloženju nego Blanka 2008. I bolje da je tako. Sjetimo se samo kako smo bili razočarani kad bi košarkaši osvajali “samo” broncu na svjetskim prvenstvima. I? Gdje smo sad?! Cura iz Dubrave je istog kova kao Janica Kostelić, koja bi nakon rijetkih poraza bez problema čestitala Anji Pärson ili Renati Götschl. Tako to rade šampioni.