Samohrani sam otac postao nakon smrti moje supruge. Kći 17 godina, sin 14 godina i namlađa kćerkica godiu i pol dana. Uz sve sam bio nezaposlen, uzdržavao i zločestu majku koja nema nikakav primanja, bio u dugovima . SVI PRIJATELJI su me prestali kontaktirati ALI PRIJATELJICE i ženski rod je bio taj koji je htio biti uz mene. Stoviše i žene koje kada su čule da sam samohrani otac, a nisam lagao nikada u kakvim sam i dodatnim problemima , su počele me češće kontaktirati i zvati na kave i slićno . Nije tajna da sam bio na tisuću i jednom portalu za upoznavanje i kada bih rekao da sam samohrani tata odmah bi ton dopisivanja postao drugačiji gdje se obvezno ubacio i broj mobitela. Nisam tip koji je avanturista, niti sam tip koji je tražio žensko biće kraj sebe . Ponosan sam na način na koji sam se izvukao iz teškog razdoblja. Vrlo teškog. Kuhanje spremanje peglanje mi nikada nije bio problem . Pomoć od starije djece nisam imao stoviše još su gori. Dok moja najmlađa Princesa Hanna koja sada ima 5 godina je sasvim drugačijeg karaktera, razmišljanja...svega čak i prehrambenih navika ...možda jer sam ju odgajao sam . Odmah ću reći da HRVATICE a siguran sam i bosanke i srpkinje ne bježe od samohranih očeva. Nego imaju neki urođeni majčinski instinkt . Zato ne kritizirajte žene ... ŽENA ĆE PRIJE PRIHVATITI SAMOHRANOG OVA NEGO MUŠKARAC SAMOHRANU MAJKU