'Sada savršeno razumijem što znači biti udovica s djecom...'

Godina dana otkako Krsto nije s nama prošla je brzo, stresno, u grču od fizičkih i psihičkih napora, u borbi za materijalnu egzistenciju. Postala sam posve svjesna grubog značenja rečenice koju znam tek iz filmova i knjiga: ‘Ona je udovica s djecom.’ Bol gubitka je prisutna i snažna, ali gušena problemima koje morate svakodnevno i hitno rješavati. Nisam si mogla dopustiti luksuz da se isplačem jer sam mislila, ako počnem, neću se zaustaviti tjednima, a što će onda Tara i Ela, naše kćerkice. One su jako voljele tatu, njihova je tuga velika.

Kćeri svaki dan citiraju očeve rečenice, priče za laku noć...

Tara je mogla plakati, Ela nije puštala suzu, žalila se da je boli trbuščić. Morala sam se sabrati i postaviti prioritete: Tara i Ela su najvažnije - njihovo zdravlje, njihov odgoj, njihovo školovanje, njihova materijalna egzistencija, drhtavim glasom govori Jadranka Štefanac Papić, udovica jednog od naših najznačajnijih filmskih velikana Krste Papića.

Kratka i teška bolest od koje je redatelj preminuo 7. veljače prošle godine u KBC-u Rebro u 80. godini presudila je njegovu životu koji će mnogi pamtiti po iznimnim djelima domaće kinematografije koje je ostavio za sobom. Ali i trima najvažnijim ženama u njegovu životu. Kad je s drugom suprugom Jadrankom u 72. godini dobio blizanke, nije krio sreću. Često je isticao kako su Tara i Ela, danas devetogodišnje djevojčice, uz suprugu, dale potpuni smisao njegovu životu. Iako su se u djetinjstvu suočile s teškom životnom traumom, gubitkom oca, majka Jadranka iznimno je ponosna na njih.

- Uspjela sam u svom naumu. Odlične su učenice najbolje osnovne škole u Zagrebu. Uče francuski, njemački i engleski jezik. Pohađaju i prvi razred Glazbene škole ‘Blagoje Bersa’. One spominju tatu gotovo svakog dana, citiraju njegove rečenice, pričaju priče koje je on smišljao za njih prije nego što bi zaspale u svojim krevetićima. Čitaju njegove poruke koje im je pisao dok još nisu znale čitati, a sada to znaju. I pjesme im je sastavljao i servirao uz finu riblju juhu ili špagete s kozicama i škampima, koje je za nas napravio i koje su one obožavale. Danas dvije obiteljske prijateljice, Jakica i Ivanka, spremaju riblje specijalitete kako ih je on radio. Djevojčice točno znaju koje igračke, gdje i kada im je kupio i s tim plišanim Rikijem, Kikijem, Mimi i ostalima stalno spavaju ili ih nose sa sobom. Rekle su mi da ja pazim na njih na zemlji, a tata na nebu - govori Jadranka Štefanac Papić, koja se prošle godine, osim gubitka supruga, suočila i s još jednim životnim izazovom. Nakon uspješne i dugogodišnje karijere koju je gradila na zagrebačkom Stomatološkom fakultetu kao jedan od cjenjenijih predavača naglo je umirovljena.

Neočekivana smrt supruga pa iznenadno umirovljenje

Premda još radi u svojoj stomatološkoj ordinaciji, priznaje kako ju je takav nagli razvoj događaja duboko potresao. Obiteljski prihodi od smrti Krste Papića drastično su se smanjili.

- Moram osigurati pristojna sredstva jer smo Tari i Eli, kad su se kao dvije zvjezdice pojavile u našem životu, odlučili pružiti školovanje i omogućiti im znanje, blago koje im nitko ne može oduzeti. A to košta. Ipak, želim, hoću i moram uspjeti u tome, za njih. O sebi ću razmišljati kasnije, nekih drugih godina - govori Jadranka.

Ova veljača je za tročlanu obitelj razdoblje posebno snažnih emocija kad intenzivna sjećanja na Krstu ne jenjavaju. Uspomene na oca i supruga svakodnevica su Jadranke i djevojčica koje su unatoč svemu najranije djetinjstvo zapamtile po očevoj beskrajnoj ljubavi i predanosti.

Krsto se tijekom života teško nosio sa smrću sina Borisa

- Uspjela sam Tari i Eli, našim kćerkicama, sačuvati njihovu prirođenu veselost i optimizam. Jer ako i dalje ostanu takve, sve će im u životu biti lakše, a i svim ljudima oko njih. Osim toga, djevojčice se radosno sjećaju trenutaka s Krstom, a ne tuguju što ih više nema. Sretne su što je postojao i bio njihov tata. Tako se i njemu ostvarila velika želja; živio je i nakon njihove treće godine. Želio je da ga zapamte, a dijete pamti tek nakon te godine - govori udovica redatelja.

Zbog Krstine bolesti obiteljska idila Papićevih naglo je iščeznula prošle godine. Četiri godine prije smrti redatelja zadesila ih je tragedija. Naime, u jesen 2009. nesretnim je slučajem u 49. godini umro najstariji Papićev sin, Boris, kojeg je dobio u prvom braku s Verom Pavličić Žitvaj. U tom braku rođena je i Branka, profesorica komparativne književnosti. Boris je dio života proveo u Los Angelesu, gdje je režirao. Nedugo prije fatalne nesreće vratio se u Zagreb i radio je na Hrvatskom radiju.

- Boris je bio veliki genijalac, kreativac... U tri godine završio je petogodišnji studij u najtežoj školi na svijetu. Strašna je situacija... - govorio je nakon nesreće Krsto, kojem je tada supruga Jadranka bila utjeha i čvrst oslonac u najtežim životnim trenucima. Redatelj i scenarist koji je rođen u Crnoj Gori 1933. došao je u Zagreb kao mladić na poziv Veljka Bulajića, bratića kojemu je asistirao na filmovima “Vlak bez voznog reda” i “Uzavreli grad”. Talent mladog Papića ubrzo je izašao na vidjelo. Za njegov strelovit uspon zaslužni su kinohitovi koje je redao jedan za drugim poput “Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj”, “Život sa stricem”, “Priče iz Hrvatske”, “Kad mrtvi zapjevaju” i posljednji “Cvjetni trg”, čiju premijeru, nažalost, nije dočekao. Premda je njegov opus nedvojbeno zadužio domaći film te se dokazao autoritetom filmskog stvaralaštva, ni potkraj života nije mogao sakriti razočarenje političkim manipulacijama u svijetu sedme umjetnosti. U jednom od posljednjih razgovora za medije, povodom gostovanja filma “Cvjetni trg” u Montrealu, Papić je izjavio:

- Nikoga od glumačke ekipe nisam doveo u Montreal jer su za vrijeme Pulskog festivala u nekim medijima te glumce, a i scenarista, doslovce vrijeđali i ja sam se na neki način osjećao odgovornim za to. Bilo me strah da se nešto slično ne dogodi na međunarodnoj sceni, a dogodilo se potpuno suprotno - njihov trijumf. Pa ti sad budi pametan nakon Pule, odakle sam doslovce pobjegao s obitelji. Šteta što nitko ne dopušta Puljanima vodstvo festivala. Oni su sposobni voditi taj festival i bez otrova koji stiže iz Zagreba, gdje kojekakvi lobiji na silu proglašavaju slabe filmove dobrim i nagrađuju ih - izjavio je tada Papić osvrćući se na dio kolega koji su mu, kako je govorio, u nekom trenutku okrenuli leđa.

Uspomenu na Papića supruga će oživjeti serijom “Cvjetni trg”

Posljednji Papićev film, zahvaljujući Jadranki, koja se primila organizacije nakon suprugove smrti, dobio je premijeru kakvu zaslužuje.

- Kad je film došao u kina, nije bilo puno gledatelja. Nije bilo Krste da oživi kampanju, druge baš nije bilo puno briga, a ja nisam imala tog iskustva. Zato sam s Matom Matišićem i uz savjete Vinka Brešana poduzela mjere da se sačuva opsežni filmski materijal ‘Cvjetnog trga’ i formira televizijska serija od tri epizode te se na taj način sačuva za neke buduće generacije, koje će to možda znati više cijeniti - zaključuje u našem razgovoru Papićeva udovica koja čini sve što je u njezinoj moći da održi uspomenu na svog supruga.