Naklon, cure, uživajte u pet minuta, više poštovanja nego slave. Želim vam stotine ekrana dobrog PR-a. Želim vam da Severina bude vaš Jack Nicholson
Rukometašice, oprostite što niste sin, nego dijete bez PR-a
I, da ne bude zabune, nije presudno što ste djevojke i žene. Iako su osvojili sve što se može isti problem imaju i vaterpolisti, i košarkaši, koji su godinama bili sin, voljeni kao nogometaši. Hokejaše na travi mase na Trgu bana vjerojatno ne bi čekale ni da osvoje svjetsko prvenstvo.
Pokretanje videa...
Bude li Bjelici dobro išlo, cijela Hrvatska, pa i pokoji navijač Dinama bijesan na Mamiće, navijat će da Osijek bude prvak. Toliko nas želi da pobijedi slabiji, da se može reći da svi to želimo. Pogotovo ako jačemu imamo što prigovoriti, ako se tu istjeruje neka pravda. Kužimo se, ključ je emocija.
Američki odbojkaši su uzdignuti u nebo jer su na Olimpijskim igrama 1988. u Seoulu pobijedili Ruse. Za nas nostalgične Kiraly je najbolji odbojkaš svih vremena, ali liga u Americi naprosto nije zaživjela. Hej!, Amerika, a beskontaktni sport. Svake dvije do četiri godine Amerikanci vole gledati kako pobjeđuju Ruse, i to je to. Fora im je bio i Fischer dok ih je tukao u šahu.
Mi narodi volimo kako nas nauče u djetinjstvu. Sinovi su nogomet, o nogometu se ne raspravlja kako god se ponašao, njemu se sve oprašta, i košarka, ali da bi publika voljela košarku taj sin već mora biti uspješan. Možda ne kao u Petrovićevo doba, ali tu negdje. Ostali sportovi su djeca. Kćeri.
Osim ako imaju priču. S pričom se, kao Janica Kostelić, mogu roditi, s pričom mogu otputovati, kao rukometaši na Svjetsko prvenstvo u Portugal, a tu i tamo priču eksperti za upoganjavanje emocija mogu i kontinuirano stvarati.
Jedna od najkomentiranijih Birtija je, nakon uspjeha Jakova Faka, da mu svaka čast, ali mu pare ne dam. Vjerojatno ni tri posto tada gorljivih komentatora nema pojma gdje je i što danas radi taj čovjek. Da pitamo tko je za Hrvatsku osvojio zlatnu olimpijsku medalju u trapu, koliko bi ih znalo?
Kad sam 1992. prvi put došao na Lokomotivin trening, direktor Silvio Njirić rezignirano je rekao: "Eh, ti si još jedan u nizu novinara koji će na nama učti, a onda će pisati o nogometu".
Naklon, cure, uživajte u pet minuta, više poštovanja nego slave. Želim vam stotine ekrana dobrog PR-a. Želim vam da Severina bude vaš Jack Nicholson.