Radnici kod nas žive u dvije Hrvatske: - radnici u državnom/javnom sektoru – prva Hrvatska i - radnici u privatnom sektoru – druga Hrvatska. -- Onog trenutka kad privatni poduzetnici* budu imali iste uvijete kao i država, onda će i njihovi radnici imati iste i/ili bolje uvijete rada (plaće, dodaci, beneficije i sl.) u odnosu na državne radnike. ---- Što država i državni dužnosnici mogu, a privatnik ne može: - Prodavati državne obveznice - Zaduživati republiku RH - Rasprodavati državnu imovinu - Davati državnu imovinu u koncesiju - Ne odgovarati za svoj rad i greške u radu - Nemati nikakve osobne odgovornosti za kredite koje uzimaju u ime države, dugovi se transferiraju na sve građane RH ------ Rezultat toga je da država ima novac i može, a privatnik ne može: - Zapošljavati više radnika nego što treba - Zapošljavati po rodbinskim i političkim vezama - Radnicima osigurati velike plaće, neovisno o rezultatima rada - Radnicima osigurati beneficije, sigurnost i „miran“ život - Održavati radna mjesta od kojih šira društvena zajednica nema koristi - Glumiti socijalno osjetljivog partnera ----- Lijepo je biti država i državni radnik i živjeti u šarenom kapitalizmu u kojem se troše tuđi novci, u tuđim trgovinama i kupuje tuđa roba s izlikom da se potiče potrošnja i hrvatsko gospodarstvo, i sve to bez ikakve odgovornosti prema narodu RH.