Sa slike se vidi da je stradao dječak biciklista. E sad ima više pitanja nego odgovora. Prvo - zašto je prijelaz preko ceste tik iza zavoja, a ne dalje kako bi bilo vremena uočiti nekog na ili oko te zebre. Drugo - zar toliko košta jedan semafor da ga je nemoguće postaviti. . . . A treće (iako se dogodila tragedija treba to spomenuti) - biciklisti su ravnopravni sudionici u saobraćaju pa propisi važe i za njih (tko misli drugačje neka na netu prouči te propise). Dakle u zadnje vrijeme sam par puta doživio da biciklista dojuri po nogostupu bez označenih biciklističkih staza i jednostavno se bez usporavanja obruši na zebru. Vozač pred zebrom ustanovi da nema pješaka, nema označene biciklističke staze, nema semafora, pogleda ljevo pa desno i krene. Kad najednom biciklista u punom zamahu. U takvim situacijama je bliski susret dosta izvjestan. Grad ima desetke tisuća stupića po 100 eura komad i načičkan je nepotrebnim zastavama, ali nema za pristojan dodatni znak ili semafor koji upozorava na bicikliste tako da uz očitu krivnju vozača bicikla vozač snosi krivicu i usput traumu cijeli život. Uz sva zaklinjanja kako je ljudski život najvažnji ispada da je on pored lagane love u vlastitom džepu u rangu života jedne muhe.