Unatoč velikom književnom skoku, još nas malo muči, ali doista malo, kako to da se na Interliberu, koji traje šest dana, veća zarada broji u prodaji kobasica sa senfom i kuhanog vina nego knjiga....
Eto, i to smo dočekali. Sramotan postotak od 53 posto Hrvata koji u 2016. nisu pročitali niti jednu jedinu knjigu otišao je u ropotarnicu povijesti. U 2017. prodaja tih neobičnih papirnatih proizvoda oblika izduženog pravokutnika naglo je skočila pa se sada Europi i svijetu možemo pohvaliti da u 2017. niti jednu knjigu nije pročitalo “pišljivih” 47 posto. Zanemarivo.
Ne stigne se knjiga ni ohladiti na policama knjižara, a već je, onako vruću, Hrvati trpaju u košare.
Vozači teretnih MAN vozila, više na granicama ne sjede besposleno, već, iz džepova vade, a koga drugoga nego Thomasa Manna. U knjižare se danas ide, kao što se ide po grincajg. Još ako bi se sljedeće godine u stručnu literaturu uvrstile teletekst stranice sportskih kladionica ili dnevna ponuda Bundeslige i Serie A, ugrožene bi bile i Finska i Švedska, čijih je tri četvrtine državljana uspjelo u 365 dana pročitati knjigu od korica do korica.
Takva, obrazovana, gospodska i uljuđena Hrvatska ulazi u 2018. kao intelektualna velesila.
Dosta je Hrvatima čak i prizemne glazbe, pa su kolektivno, kao gledanje utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, odlučili reći ne nekakvom Luisu Fonsiju i njegovom Despacitu, te odbili kupiti ulaznice za zagrebački koncert.
Brojke su na našoj strani, svijet nas sada gleda kao gospodu s cilindrima i leptir mašnom. Sve nam ide od ruke. Čak je i veliki međunarodni sajam knjiga, iliti Interliber, kao i svake godine, i ove privukao toliko ljudi da je svatko do drži do hrvatske književnosti morao biti tamo. Nitko nije ostao gladan kulture. Niti kobasica.
Jer, unatoč velikom književnom skoku, još nas malo muči, ali doista malo, kako to da se na Interliberu, koji traje šest dana, veća zarada broji u prodaji kobasica sa senfom i kuhanog vina nego knjiga....
