Dakle, djeca nemaju pojma kako napisati zadaću jer na satu uopće nisu duhom prisutna.Pod klupom im je mobitel i uglavnom su većinu vremena na fb. Profesora ne dživljavaju kao autoritet jer ga tako ne doživljava ni njegov tata a ni mama kojima je on "stara pijana budala" ili "kreten na normabelima koji ne zna ničemu podučiti njegovo dijete" i dakako da se tim epitetima obilato koriste pred djetetom. Nadalje, današnja djeca (velika većina) nemaju osnove kućnoga odgoja ni bontonskog ponašanja, da se odmaknu kad stariji prolazi, da pozdrave, da zahvale ili zamole. Danas djeca stoje na ulaznim vratim aškole a učitelj laktom krči sebi put da uđe, Bilježnicu mu doslovno baci na katedru pod nos da je pregleda (ako je uopće ima) a odgovara razvaljen u klupi umjesto da ustane. Nema nikakve crte ni granice u relaciji učitelj-učenik i vjerujte da ljudima koji rade u velikim gradskim školama sa po 30 neodgojene i bahate djece NIJE LAKO. Ne možemo ni sa svoja dva doma ponekad a zamislite 30!!! i to tuđe kojoj ne smiješ ništa. Seoske učitelje tu ne ubrajam, koji imaju desetak djece po razredu, tamo je pjesma...ugodno i lijepo, mala obitelj, ali ponavljam, divim se učiteljima u gradu i srednjim školama.